ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 374
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Zabavna alegorija ispituje apatiju, zbunjenost i nedostatak svrhe kao uzroke velikih svetskih problema.

Jedna od mračnijih drama istaknutog komičnog dramaturga, ova zabavna alegorija istražuje apatiju, zbunjenost i nedostatak svrhe kao uzroke velikih svetskih problema, sa likovima većim od života koji predstavljaju zla savremenog sveta.

Kuća bi mogla biti metaforička referenca na brod kojim mora biti sposobno vođen, ne samo njegova posada, već i njegovi putnici. Svaki lik u kući predstavlja neki aspekt britanskog društva, Mangan je novi bogati kapitalista, Hesione poletni Boem, Eli koja se bori pripadnica niže klase i tako dalje.

Jedna od Šoovih najvažnijih i očiglednih tema je stvarnost naspram izgleda. Do kraja drame, svaki lik se otkriva da nije nimalo nalik onome kakvim je izgledao na početku. Mangan, za koga se navodi da je „napoleanac industrije“, u trećem činu otkriva se da je praktično bez novca i nesposoban da vodi sopstveni biznis. U stvari, Macini je taj koji vodi Manganove poslove, iako se u početku čini blag i nekompetentan.


George Bernard Shaw (Dublin, 26. srpnja 1856. – Ayot St. Lawrence, 2. studenog 1950.) bio je irski dramatičar. Autor je brojnih duhovitih komada-

U Dublinu je učio za trgovačkog pomoćnika, a 1876. seli se u London. Bavio se i muzičkom i kazališnom kritikom, a 1925. je dobio Nobelovu nagradu za književnost. `Pygmalion`, ljubavno-lingvistička priča o profesoru Higginsu i Elizi Doolitle, vjerojatno je najpoznatiji komad Georga Bernards Shawa, ali osim ove urnebesne komedije, pisao je i građanske drame u ibsenovskom duhu oštro kritizirajući lažni moral. Majstor je jezičnog obrta i paradoksa.


Rođen je u Dablinu 26. jula 1856. godine. Kasnije se preselio u London gde se školovao na Britanskom muzeju, dok je nekoliko njegovih novela objavljeno u malim socijalističkim magazinima.[3]Književnu karijeru počeo pisanjem romana i pozorišnih kritika, a proslavio se mnogobrojnim pozorišnim delima. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1925. Preminuo je 2. novembra 1950.

Bio je vegetarijanac. Smatrao je da je srpska azbuka najsavršenije pismo na svetu i jedan zaokružen i logičan sistem. U svom testamentu ostavio je novčani iznos (£367,233 13s) Englezu koji uspe da reformiše i uprosti englesku abecedu po uzoru na Vukovu azbuku (jedno slovo jedan glas).[4]

Dela
Drame
Widowers` Houses (1892)
Oružja i čovek - (engl. Arms and the Man; 1894)
The Philanderer (1898)
Mrs. Warren`s Profession (1898)
The Man of Destiny (1897)
Candida (1898)
You Never Can Tell (1898)
The Devil`s Disciple (1897)
Captain Brassbound`s Conversion (1900)
Цезар и Клеопатра (1901)
Man and Superman (1902)
John Bull`s Other Island (1904)
Major Barbara (1905)
The Doctor`s Dilemma (1906)
Fanny`s First Play (1911)
Androcles and the Lion (1912)
Пигмалион (1913)
Heartbreak House (1919)
Back to Methuselah (1921)
Saint Joan (1923)
The Apple Cart (1929)
Misalliance