Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 371
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Letnja sijesta mističnog mesta Krštmrk u kome se pisac spletom čudnih okolnosti zatiče tražeći inspiraciju i mir neophodan da završi roman, biva narušena pronalaskom knjige Ukleta zemlja izvesnog Roberta T. Kinkejda, prvog sekretara ambasade Velike Britanije u zemlji Etrasciji. Opisujući svoje službovanje u zemlji, naseljenoj čudnim spodobama, zlim duhovima, opozicionarima, zvezdočatcima, bahatostima i samovoljom, na granici između stvarnosti i književne fikcije Kinkejd ispisuje gorko-sarkastični bedeker ludila savremenog sveta i njegovih utopijskih predstava o pravdi i istini.
Sa usponom životne i diplomatske tragedije Roberta T. Kinkejda Ukleta zemlja postaje sve stvarnija i stvarnija, narastajući od uspele književne mistifikacije do postojeće države sveta koji se već uveliko pretvorio u ludnicu, u kojoj ljudi veruju da je sve normalno. Zbog toga je ovaj roman prečica do tačke saznanja iz koje se najbolje vidi ono što je ostalo od vere u život i postojanje.
Neposredno i duhovito Svetislav Basara otkriva sva zakrivljenja ljudskih istina i predrasuda, rugajući se svemu onome u šta moderni svet veruje kao u ideal i nepovredivu istinu.
Svetislav Basara (rođen 21. decembra 1953. u Bajinoj Bašti) je jedan od najznačajnijih srpskih proznih pisaca.[1] Autor je više od četrdeset književnih radova – romana, zbirki pripovetki, drama i eseja.
Svetislav Basara je rođen 21. decembra 1953. u Bajinoj Bašti. Njegovu majku Dobrilu kao devojčicu su usvojili Svetislav i Zorka Veizović, pa je po dedi dobio ime.[2]
Dobitnik je više srpskih nagrada za književnost, a njegov roman „Fama o biciklistima“ (izdavač Dereta. Beograd: ISBN 978-86-7346-585-2. ) mnogi smatraju jednim najboljih romana devete decenije[3] 20. veka.
Pre dvadeset godina, pomislio sam, ništa me nije pripremilo za pojavu Fame o biciklistima. Basara je do tada objavio svoje prve priče i romane, a ja sam u mojoj zbirci Fras u šupi objavio priču „Svetislav Basara intervjuiše Samjuela Beketa za Treći program radio Beograda“. Basarini rani romani ukazivali su na spisateljsku razigranost, na postmodernističko poigravanje sadržajem i formom, na prepuštanje apsurdu, što su sve odlike tipične za Basarin prozni postupak, ali ništa nije nagoveštavalo veliki skok, veliki prelet, koji će se odigrati objavljivanjem romana koji će postati još tipičniji primer njegove proze. Posle pojave Fame o biciklistima, slobodno se tako može reći, srpska proza više nije bila ista, kao što ni Basara više nije bio isti pisac, kao što ni ja nisam bio isti čitalac.
— David Albahari
Drame su mu izvođene na mnogim scenama a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik[3].
Basara je bio ambasador SR Jugoslavije od 2001. do 2005. godine na Kipru.[4]
Kolumnista je dnevnih novina Danas. Kolumna mu nosi naziv Famozno.[5]
Iz braka sa Vidom Crnčević-Basara, kćerkom pokojnog Brane Crnčevića[6][7], ima dvoje dece Taru i Relju.[8]
Nagrade i priznanja
Za roman Fama o biciklistima dobio je Nagradu „Željezare Sisak“.
Dobitnik je „Nolitove nagrade“ za knjigu Mongolski bedeker.[3]
Roman Uspon i pad Parkinsonove bolesti, u izdanju beogradske izdavačke kuće „Dereta“, doneo mu je Ninovu nagradu za roman godine 2006, kao i nagradu Narodne biblioteke Srbije za najbolju knjigu od 25 najčitanijih u mreži narodnih biblioteka Srbije u 2008. godini[9] i nagradu „Laza Kostić“ 2007. godine. Za roman Anđeo atentata, koji je objavila izdavačka kuća „Laguna“, dobio je 2015. godine nagradu Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ i nagradu „Isidora Sekulić“.
Prvi je dobitnik nagrade Fonda „Borislav Pekić“.[10]
Kao kolumnista „Danasa“, dobio je 2010. godine nagradu „Stanislav Staša Marinković“.[11] Njegov roman Majn kampf ušao je u najuži izbor za Ninovu nagradu 2012. godine.