Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Retko u ponudi

Lepo očuvano

Aleksej Nikolajevič Tolstoj (1883-1945) bio je jedan od najpopularnijih pisaca sovjetske književnosti. Među njegovim brojnim delima naročito su poznati istorijski romani Petar Prvi i trilogija Hod po mukama.[1]

Život i karijera[uredi | uredi izvor]
Roditeljstvo[uredi | uredi izvor]
Aleksej je bio sin grofa Nikolaja Aleksandroviča Tolstoja (1849–1900) i Aleksandre Leontijevne Turgenjeve (1854–1906). Njegova majka bila je unuka dekabriste Nikolaja Turgenjeva i rođaka poznatog ruskog pisca Ivana Turgenjeva. Njegov otac je pripadao porodici ruskih plemića Tolstoj i bio je dalji rođak Lava Tolstoja. Prema piscu i istoričaru Nikolaju Tolstoju, dalekom rođaku:

Okolnosti rođenja Alekseja Tolstoja upadljivo podsećaju na okolnosti drugog rođaka, Alekseja Konstantinoviča, velikog lirskog pesnika, po kome je i dobio ime. Njegov otac je bio razvratni konjički oficir, čije su se buntovne neumerenosti pokazale prevelikim čak i za njegove kolege husare. On je bio primoran da napusti svoj puk i dva glavna grada i povukao se na imanje u Samari u Rusiji. Tamo je upoznao i oženio Aleksandru Leontijevnu Turgenjev, živahnu devojku dobre porodice, ali skromnih sredstava. Rodila mu je dva sina Aleksandra i Mstislava i ćerku Jelisavetu. Ali divlja krv Tolstojevih nije mu dozvolila da se smiri u postojećoj domaćoj harmoniji. U roku od godinu dana penzionisani husar je proteran u Kostromu zbog uvrede guvernera Samare. Kada je urgirano preko raznih poznanstava da bi se omogućio njegov povratak, on je to proslavio provocirajući jednog plemića na dvoboj. Aleksandra se zaljubila u Alekseja Apolonoviča Bostroma. U maju 1882, već dva meseca trudna sa svojim četvrtim detetom, pobegla je u zagrljaj svog ljubavnika. Grof je zapretio Bostromu revolverom, ali su ga sudovi oslobodili. Crkveni sud je, odobravajući razvod, odlučio da se krivoj ženi nikada ne bi smelo dozvoliti da se ponovo uda. Kako bi zadržala očekivanu bebu, Aleksandra je bila primorana da tvrdi da je to Bostromovo dete. Izopštena od strane društva, čak tokom nekoliko godina i od svojih roditelja, otišla je sa svojim ljubavnikom u Nikolajevsk, gde je on bio na skromnoj vladinoj dužnosti.[2]

Aleksandra Leontjevna Tolstaja, Aleksejeva majka
Mladost[uredi | uredi izvor]
Delimično zbog njihovog odbacivanja od strane ruskog plemstva i crkve, Aleksej Bostrom i Aleksandra Tolstoj su odgajali Alekseja u čvrstom ateističkom i antimonarhističkom okruženju. Aleksej će u kasnijim godinama insistirati da su i oni bili veliki poštovaoci spisa Karla Marksa i Georgija Plehanova. Iako je zvanično bio registrovan kao sin grofa Tolstoja, Aleksej je do svoje trinaeste godine živeo pod imenom Bostrom i nikada nije sumnjao da Aleksej Bostrom nije njegov biološki otac. Čak i nakon što je saznao istinu, i dalje je smatrao Alekseja Bostroma svojim pravim ocem i odbijao je da ikada vidi grofa Nikolaja Tolstoja ili svoju stariju braću i sestre.

Naučna fantastika[uredi | uredi izvor]

Predstava „Trista čuda`, koja je održana u Zadužbini Ilije M. Kolarca, 2. decembra 1934. godine.
Fantastični romani zauzimaju značajno mesto u stvaralaštvu ovog pisca. Aelita i Hipervoloid inžinjera Garina, osim zanimljive tematike i dramatičnih situacija, postavljaju i važne društvene probleme, uvek sa sovjetsko-marksističkog stanovišta. U romanu Aelita, na primer, Tolstoj prikazuje boljševike koji podižu ustanak na Marsu, a u Hiperboloidu inžinjera Garina, pokušaj zavođenja fašističke diktature u SAD osujećen je snagom radničke revolucije.[1]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

(jezik: ruski)
Romani[uredi | uredi izvor]
Čudaki (1911)
Hromoй barin (1912)
Aэlita (1923)
Pohoždeniя Nevzorova, ili Ibikus (1924)
Giperboloid inženera Garina (1927)
Эmigrantы (1931)
Hoždenie po mukam. Trilogiя:
Kniga 1. «Sёstrы» (1922)
Kniga 2. «18-й god» (1928)
Kniga 3. «Hmuroe utro» (1941)
Pёtr Pervый (1934)
Romani i priče[uredi | uredi izvor]
Staraя bašnя (1908)
Arhip (1909)
Petušok (Nedelя v Tureneve) (1910)
Svatovstvo (1910)
Mišuka Nalыmov (Zavolžьe) (1910)
Aktrisa (Dva druga) (1910)
Mečtatelь (Aggeй Korovin) (1910)
Nevernый šag (Povestь o sovestlivom mužike) (1911)
Haritonovskoe zoloto (1911)
Priklюčeniя Rastёgina (1913)
Lюbovь (1916)
Prekrasnaя dama (1916)
Obыknovennый čelovek (1917)
Denь Petra (1918)
Prostaя duša (1919)
Četыre veka (1920)
V Pariže (1921)
Graf Kaliostro (1921)
Detstvo Nikitы (1922)
Povestь Smutnogo vremeni (1922)
Semь dneй, v kotorыe bыl ograblen mir, drugoe nazvanie «Soюz pяti» (1924)
Vasiliй Sučkov (1927)
Bыvalый čelovek (1927)
Velikosvetskie banditы (1927)
Moroznaя nočь (1928)
Gadюka (1928)
Hleb (Oborona Caricыna) (1937)
Ivan Groznый (Orёl i orlica, 1942; Trudnыe godы, 1943)
Russkiй harakter (1944)
Strannaя istoriя (1944)
Drevniй putь
Čёrnaя pяtnica (1924)
Na ostrove Halki
Rukopisь, naйdennaя pod krovatью
V snegah
Miraž
Ubiйstvo Antuana Rivo
Na rыbnoй lovle
Nedovršeni radovi[uredi | uredi izvor]
Egor Abozov (1915)
Pёtr I (3-й tom)
Bajke[uredi | uredi izvor]
Rusaločьi skazki:
Rusalka (Neugomonnoe serdce, 1910)
Ivan da Marья (1910)
Vedьmak (1910)
Vodяnoй (1910)
Kikimora (1910)
Dikiй kur (1910)
Polevik (1909)
Ivan-carevič i Alaя-Alica (1910)
Solomennый ženih (1910)
Strannik i zmeй (1910)
Proklяtaя desяtina (1910)
Zverinый carь (1910)
Hozяin (1909)
Sinica (1918)
Soročьi skazki:
Soroka (1909)
Mыška (1909)
Kozёl (1909)
Ёž (Ёž-bogatыrь, 1909)
Lisa (1910)
Zaяc (1909)
Kot Vasьka (1910)
Sova i kot (1910)
Mudrec (1909)
Gusak (1910)
Račья svadьba (1910)
Portočki (1910)
Muraveй (1910)
Petuški (1910)
Merin (1910)
Verblюd (1909)
Goršok (Malenьkiй felьeton, 1909)
Kurinый bog (1910)
Kartina (1909)
Maša i mыški (1910)
Rыsь, mužik i medvedь (1910)
Velikan (1910)
Miška i lešiй (1910)
Baškirii (1910)
Serebrяnaя dudočka (1910)
Smirnый muž (1910)
Bogatыrь Sidor (1910)
Skazki i rasskazы dlя deteй
Polkan (1909)
Topor (1909)
Vorobeй (1911)
Žar-ptica (1911)
Prožorlivый bašmak (1911)
Snežnый dom (1911)
Fofka (1918)
Kot smetannый rot (1924)
Kak ni v čёm ne bыvalo (1925)
Rasskaz o kapitane Gatterase, o Mite Strelьnikove, o huligane Vasьke Taburetkine i o zlom kote Hame (1928)
Zolotoй klюčik, ili Priklюčeniя Buratino (1936)
Ivan-carevič i Serый volk (1940)
Drame[uredi | uredi izvor]
«Putešestvie na Severnый polюs» (1900)
«O eže, ili Nakazannoe lюbopыtstvo» (1900-e)
«Dьяvolьskiй maskarad, ili Kovarstvo Apollona» (1900-e)
«Muha v kofee (Spletni, kotorыe končaюtsя ploho)» (1900-e)
«Duэlь» (1900-e)
«Opasnый putь, ili Gekata» (1900-e)
«Spasatelьnый krug эstetizmu» (1900-e)
«Dočь kolduna i zakoldovannый korolevič» (1908)
«Nečaяnnaя udača» (1911)
«Denь Rяpolovskogo» (1912)
«Nasilьniki» («Lentяй», 1912)
«Molodoй pisatelь» (1913)
«Kukuškinы slёzы» (1913)
«Denь bitvы» (1914)
«Nečistaя sila» (1916, 2 red. 1942)
«Kasatka» (1916)
«Raketa» (1916)
«Mrakobesы» (1917 — pod nazv. «Gorьkiй cvet», 2 red. — 1929 — s tem že nazv., 3 red. — 1935 — pod nazv. «Akila», 4 red. — 1940 — pod nazv. «Mrakobesы», v černovikah 4 red. takže figuriruet nazvanie «Izgnanie bludnogo besa»)
«Lюbovь — kniga zolotaя» (1918, 2 red. — 1940)
«Smertь Dantona» (1919, obrabotka pьesы G. Bюhnera)
«Bunt mašin» (1924, obrabotka pьesы «RUR» K. Čapeka)
«Zagovor imperatricы» (1925, sovm. s P. E. Щёgolevыm)
«Azef» (1925, sovm. s P. E. Щёgolevыm)
«Polina Geblь» (1925, sovm. s P. E. Щёgolevыm)
«Čudesa v rešete…» (1926)
«Na dыbe» (1929, pozže častično pererabotana v pьesu «Pёtr I»)
«Эto budet» (1931, sovm. s P. S. Suhotinыm)
«Orango» (1932, libretto operы D. D. Šostakoviča, sovm. s A. O. Starčakovыm)
«Patent № 117» (1933, sovm. s A. O. Starčakovыm)
«Pёtr I» (promežutočnaя redakciя 1935 goda — preimuщestvenno pererabotka bolee ranneй pьesы «Na dыbe»; okončatelьnaя redakciя 1938 goda — lišь v očenь maloй stepeni ispolьzuющaя material pьesы «Na dыbe»)
«Putь k pobede» (1938)
«Čortov most» (1938; vtoroe deйstvie pьesы pozže pererabotano v pьesu «Fюrer»)
«Zolotoй klюčik» (obrabotki povesti «Zolotoй klюčik, ili Priklюčeniя Buratino», 1938)
«Fюrer» (1941, na materiale vtorogo deйstviя pьesы «Čortov most»)
«Ivan Groznый» — dilogiя:
«Orёl i orlica» (1942)
«Trudnыe godы» (1943)
Dela o ratu[uredi | uredi izvor]
Armiя geroev
«Blickrig» ili «blickrah»
K pisatelяm Severnoй Ameriki
Moskve ugrožaet vrag
Nas ne odoleešь!
Počemu Gitler dolžen poterpetь poraženie
Rodina
Russkiй harakter
Cikl «Rasskazы Ivana Sudareva»
Čёrnыe dni gitlerovskoй armii
Čto mы zaщiщaem
Я prizыvaю k nenavisti
Pripisani tekstovi[uredi | uredi izvor]
Dnevnik Vыrubovoй (predpoložitelьnыe avtorы — Alekseй Tolstoй i Pavel Щёgolev[3][4]);
Rasskaz «Vozmezdie».
Sabrana dela[uredi | uredi izvor]
Sobranie sočineniй. Toma 1-10. — Moskva: Knigoizdatelьstvo pisateleй, 1912—1915
To že. 2-e izdanie. — Moskva: Knigoizdatelьstvo pisateleй, 1916
To že. 3-e izd. — Moskva: Knigoizdatelьstvo pisateleй, 1917—1918
Sobranie sočineniй. — Berlin: izd. Ladыžnikova, 1922
Sobranie sočineniй. — Berlin—Pg.: izd. Gržebina, 1923
Sobranie sočineniй. Toma 1-15. — Moskva: «Nedra», 1929—1930
Sobranie sočineniй. Toma 1-15. — Moskva-Lenjingrad: GIZ, 1927—1931
Sobranie sočineniй. Toma 1-8. — Lenjingrad: «Hudožestvennaя literatura», 1934—1936
Polnoe sobranie sočineniй. Toma 1-15. — Moskva: GIHL, 1946—1953. — 40 000 эkz
Sobranie sočineniй v 10 tomah. — Moskva: Goslitizdat, 1958—1961, 675 000—648 000 эkz.
Sobranie sočineniй v 8 tomah. — Moskva: Pravda, 1972, 375 000 эkz. (seriя «Biblioteka „Ogonёk“»)
Sobranie sočineniй: V 6-ti tomah. — Moskva: Progress, 1982.
Sobranie sočineniй v 10 t. — Moskva: «Hudožestvennaя literatura», 1982—1986.; 300 000 эkz.
Sobranie sočineniй: V 5 tomah. — [Il. hudož. M. Petrova]. — Moskva: Izd. centr «Terra», 1995.
Sobranie sočineniй: V 10 t. — [Sost.: B. Akimov, A. Hramkov]. — Moskva: Terra-Kn. klub, 2001.
Maloe sobranie sočineniй. — SPb: Azbuka, 2020. — 637 s.






Ruski klasici