Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 386 / 394
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Mladog Ndžorogea majka podstiče da se, uprkos nemaštini, školuje i tako izbori mesto pod suncem. On je prvi iz porodice koji će poći u školu. Porodica živi na imanju čiji je vlasnik Džakobo, Afrikanac koji se obogatio šurujući s belim doseljenicima, a pre svih s gospodinom Haulandsom, najmoćnijim zemljoposednikom u tom delu Kenije. Jedan Ndžorogeov brat, Kamau, radi kao stolarski šegrt, a drugi, Boro, najstariji sin u porodici, preživljava traume po povratku iz Drugog svetskog rata, u koji je odveden na silu, da bi mu na nekom dalekom bojnom polju, u krvoproliću kojem nije znao ni uzroka ni cilja, na rukama umro rođeni brat. Ngoto, njihov otac i ugledan čovek u kraju, održava imanje gospodina Haulandsa, ali čini to isključivo iz duboke želje da sačuva i neguje zemlju svojih predaka, a ne zarad novčane nadoknade ili privilegija. Jednoga dana, zaposleni crnci, jeftina radna snaga, dižu se na štrajk tražeći veće plate. Ngoto nevoljko odlazi na protestni skup, ali tamo će, gotovo nesvesno, odigrati ulogu koja će izmeniti stvarnost ne samo njegove porodice nego i šireg okruženja. Zavedeno je vanredno stanje, strah i teror urušavaju sve nade, ljude guta mrak. Za to vreme, razvija se neobična, duboka i potresna veza između glavnog junaka Ndžorogea, ambicioznog sanjara, i samosvojne, nezavisne Mvihaki, kćerke omraženog Džakoba...
Kenijski pisac Ngugi va Tiongo rođen je 5. januara 1938. godine u varošici Limuru, nedaleko od Najrobija, kao Džejms Tiongo Ngugi.
Studije je započeo u Ugandi, a završio na Univerzitetu u Lidsu, u Engleskoj. Potom je širom sveta predavao engleski jezik. Prvi roman, Ne plači, dete, objavio je 1964. na engleskom. To delo smatra se prvim romanom u istoriji istočnoafričke književnosti. Usledili su takođe zapaženi naslovi Pšenično zrno, Krvave latice, Raspeti đavo...
Sedamdesetih je, iz političkih i ličnih pobuda, počeo da piše isključivo na maternjem kikuju jeziku.
Godine 1977. proveo je neko vreme u zatvoru pošto se u svojoj drami Udaću se kad ja budem htela žestoko obrušio na korupciju i licemerje kenijske elite.
Poznat kao pisac romana, drama, pripovedaka, akademskih studija i knjiga za decu, pažnju najšire čitalačke publike privukao je i zbirkama eseja, među kojima se izdvajaju Povratak kući i Dekolonizacija uma.