Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 342
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Prvo izdanje!
Biljeske iz Moskovskog dnevnika od 1935. do 1937, godine
U putopisnom i autobiografskom dnevniku Roman jednog romana (1955) prikazao je život borca i pisca koji se u vrtlogu staljinističkih čistki bori za pravo umjetnika i čovjeka na vlastiti književni i moralni integritet.
Omot:
Gabor Zoltan
Ervin Šinko (rođen: Franz Spitzer) (Apatin, 5. oktobar 1898 - Zagreb, 26. mart 1967) bio je jugoslovenski pisac mađarskog porekla, član Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), učesnik Narodnooslobodilačke borbe (NOB) i redovni član Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Biografija
Rođen je u Apatinu, 05. oktobra 1898. godine, u imućnoj jevrejskoj porodici, koja se bavila trgovinom kudelje.
Prestižnu Osnovnu školu jevrejske crkvene opštine, kao i četiri razreda Građanske škole, završio je u rodnom gradu, dok je srednjoškolsko obrazovanje nastavio u subotičkoj Gimnaziji. Tokom Prvog svetskog rata, 1917. godine, mobilisan je i poslat na front.
Pod snažnim uticajem, tada izrazito aktuelne, socijalističke ideologije (bila je prisutna i u njegovoj porodici, jer je jedan od rođaka bio urednik levo orijentisanog političkog časopisa), pristupio je, zajedno sa sestrom Barbarom, revoluciji u Mađarskoj, gde je učestvovao, pod vođstvom Bele Kuna, u stvaranju kratkotrajne sovjetske republike. Nakon sloma Mađarske sovjetske republike živeo u kraćim periodima širom Evrope (Beč, Pariz, Cirih, Moskva), sa kratkotrajnim boravcima na području tadašnje Kraljevine Jugoslavije.
U periodu 1935-1937. godina boravi u Moskvi. Godine 1939. postaje državljanin Kraljevine Jugoslavije. [1]
Po izbijanju Drugog svetskog rata iz Francuske vraća se u Jugoslaviju i preko Drvara, 1941. godine, prelazi u italijansku okupacionu zonu, da bi jedan deo rata proveo u internaciji, u koncentracionom logoru na Rabu. Nakon puštanja na slobodu, priključuje se, 1943. godine, partizanskim jedinicama.
Posle rata, nastanio se u Zagrebu, ali je često boravio u Novom Sadu, gde je bio angažovan kao profesor, a od 1959. godine i šef Katedre za mađarski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti postao je 1950. godine, a od 1960. godine, i njen redovan član.
Književna karijera
U svet književnosti ušao je 1916. godine, objavivši prve poetske radove (zbirka pesama „Noći i zore“), pod pseudonimom Ervin Šinko, a koji će, od tada, koristiti celog života. Za vreme boravka u Beču (1922) pokreće književni časopis „Testver“, da bi svoje književne priloge, do 1939. godine, publikovao u poznatim evropskim časopisima, u Budimpešti, Beču, Bratislavi, Kluž-Napoki, Parizu, Moskvi, itd. Nakon oslobođenja, objavljuje i u brojnoj jugoslovenskoj književnoj periodici („Literatura“, „Republika“, „Forum“, itd).
Bogati književni opus Ervina Šinka, između ostalog, čine: zbirke pesama („Bolni Bog“-Beč 1922), romani („Četrnaest dana“-1947. i „Optimisti“-1954), novele („Aronova ljubav“-1951. i „Egidis kreće na put“), književne studije i eseji („Falanga Antihrista“-1957), „Bauk kruži Evropom“-1951) i dnevnici („Roman jednog romana“-1955. i “Drvarski dnevnik”-1987).
Smrt i nasleđe
Umro je u Zagrebu na groblju Mirogoj, 26. marta 1967. godine, a u znak poštovanja prema Šinkovom književnom stvaralaštvu, jedna ulica u Apatinu nosi njegovo ime. [2]
Dugo vremena, na jednoj kući u ulici Dimitrija Tucovića u Apatinu, nalazila se pogrešno postavljena spomen ploča, na kojoj je između ostalog pisalo, da to rodna kuća Ervina Šinka. Uvidom u Matične knjige rođenih, može se konstatovati da je njegova rodna kuća navedena pod brojem 742, odnosno kuća u današnjoj ulici Petra Drapšina br. 11 (danas trgovačka radnja „Kvin“).