ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 281
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Clara Malraux (22. listopada 1897. - 15. prosinca 1982.) bila je francuska spisateljica i prevoditeljica te članica francuskog pokreta otpora tijekom Drugog svjetskog rata. Bila je prva supruga pisca Andréa Malrauxa.


Rođena je kao Clara Goldschmidt, u Parizu, a odrasla je u Auteuilu. Njezina obitelj bili su njemački Židovi. Njezini roditelji bili su Otto Jakob Goldschmidt i njegova supruga, bivša Grete Heynemann; Clara je imala dva brata, Andréa i Georgesa. Njezin otac Otto umro je 1910., a majka je počinila samoubojstvo 1938. godine.[1]

Clara Goldschmidt počela je prevoditi radove s njemačkog jezika, od kojih su neki objavljeni u časopisu L`Action. Kroz ovo djelo upoznala je suvremene francuske pisce poput Blaisea Cendrarsa, Jeana Cocteaua, Louisa Aragona i Andréa Malrauxa, za kojeg se udala 21. listopada 1921. Mnogo su putovali u prvim godinama braka. Krajem 1923., stigavši ​​u Phnom Penh u Kambodži, otišli su u lov na antikvitete i bili uhićeni, a André (koji je bio nekoliko godina mlađi od svoje supruge) dobio je zatvorsku kaznu, koju je Clara uspjela poništiti iako je izgubio žalba s obrazloženjem da je hram `napušteno vlasništvo`.[2]

Godine 1933. par je dobio kćer, koju su nazvali Florence, [1] ali su se ubrzo otuđili i trajno razdvojili krajem 1930-ih, iako su se razveli tek 1947. André nije uspio podržati Clarinu želju za književnom karijerom, a u 1936. pratila ga je u Španjolsku kako bi sudjelovala u humanitarnim aktivnostima povezanim sa Španjolskim građanskim ratom. Međutim, otprilike u to vrijeme, Malraux je također imao aferu s drugom spisateljicom, Louise Lévêque de Vilmorin, a Clara je imala vezu s mlađim muškarcem. Kad je Andréu 1933. godine dodijeljena Goncourtova nagrada za roman La Condition Humaine, ona nije prisustvovala ceremoniji. I sama Clara je kasnije tvrdila da je osjećala da jedva poznaje svog muža.[3]

Ratno vrijeme i aktivnosti otpora
Nakon pada Francuske 1940. godine, Clara i njezina kći krenule su u zonu libre, gdje se pridružila Otporu i sudjelovala u aktivnostima poput krivotvorenja dokumenata i pokušaja uvjeravanja njemačkih vojnika da dezertiraju.[1] Za to vrijeme imala je aferu s drugim članom Otpora, njemačkim antifašistom po imenu Gérard Krazat,[4] koji je umro dok je bio u rukama Gestapa.

Poslijeratna karijera
Nakon rata vratila se u Pariz, gdje je započela svoju ozbiljnu književnu karijeru, stvarajući romane kao što su Portrait de Grisélidis (1945.) i La Lutte inégale (1958.). Njezina autobiografija Le Bruit de nos pas (`Zvuk naših stopa`) objavljena je u šest svezaka između 1963. i 1979. Imala je dugu vezu s piscem Jeanom Duvignaudom, koji je bio gotovo trideset godina mlađi od nje, ali nikada živjeli zajedno.[5] Surađivali su u časopisu Contemporains...