pregleda

Radoslav Petković - UPOTREBA VILENJAKA (retko!!!)


Cena:
1.990 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Nekorišćen
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3855)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7912

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 2008
ISBN: 978-86-86305-17-6
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Petković, Radoslav, 1953- = Petković, Radoslav, 1953-
Naslov Upotreba vilenjaka / Radoslav Petković
Vrsta građe dr.knjiž.oblici
Jezik srpski
Godina 2008
Izdavanje i proizvodnja Zaječar : Matična biblioteka `Svetozar Marković`, 2008 (Kragujevac : Impres)
Fizički opis 176 str. ; 18 cm
Zbirka ǂEdicija ǂIstok zapad
(broš.)
Napomene Tiraž 500
Na koricama autorova slika i beleška o njemu.

PREDGOVOR
Tekstovi objavljeni u ovoj knjizi su, uglavnom, izlazili u vremenskom periodu od nekih dvadesetak godina. O dve grupe tekstova treba posebno reći nekoliko reći.
Prva je izlazila u NIN-u tokom 1994. i 1995. godine u rubrici koja se zvala, kao i moj roman koji je 1994. dobio NIN-ovu nagradu, „Sudbina i komentari“. Ovde se pred čitaocem nalazi izbor iz te rubrike. Kako vreme prolazi, odveć neposredno politizovani tekstovi postaju manje zanimljivi – mada su svakako zanimljiviji u času izlaženja – te sam ovde odabrao uglavnom one sa manje jasnog političkog naboja. Ipak sam, s obzirom na njihovu namenu i način pisanja, smatrao da njih ne treba menjati, što će čitalac povremeno osetiti.
Druga grupa tekstova, koja je grupisana u trećem delu ove knjige, izlazila je u dvonedeljniku Evropljanin. U njima se, kao što se čitalac može osvedočiti, nimalo nisam bavio politikom ali se ona bavila i mnome i svima koji su sa ovim magazinom bili povezani. To je bilo vreme kada je na snazi bio određeni zakon o štampi, nesumnjivo jedan od najnakaznijih pravnih akata koji je u ovoj zemlji ikada bio donesen. Po tužbi nekog fantomskog udruženja građana na udaru su se našli i ovaj magazin i njegov glavni i odgovorni urednik, inače čovek zaslužan za koncepciju magazina, Dragan Bujošević, a posebno izdavač – i urednik Dnevnog telegrafa – Slavko Ćuruvija.
Opisivati sve što se tih dana događalo, poput upada policije u redakciju i stan Slavka Ćuruvije, razgovora koji se vodio u Ćuruvijinom stanu posle odlaska policije, medijske hajke koja je protiv njega pokrenuta, sve bi to zahtevalo mnogo više od jednog predgovora. Ćuruvija je želeo da nastavi izdavanje Evropljanina; poslednji, dvadeseti broj izašao je sa datumom od 17. marta 1999, a 24. marta je počelo bombardovanje SR Jugoslavije. Na Uskrs, 11. aprila, Slavko Ćuruvija je ubijen na ulici, ispred zgrade u kojoj je stanovao. Ubistvo Slavka Ćuruvije nikada zvanično nije razjašnjeno.
U tom, poslednjem broju nalazio se moj tekst pod naslovom Smrt je bedan pisac. Pisao sam ga povodom smrti velikog Stenlija Kjubrika i nisam, naslovljavajući ga, ni pomišljao kakav koban prizvuk taj naslov može dobiti. Ali to jeste glavni razlog što ovaj tekst nisam menjao – iako sam u međuvremenu video poslednji Kjubrikov film, „Širom zatvorenih očiju“ – i što sam se zadovoljio samo kratkom napomenom.
Mada, ruku na srce, ni u ostalim tekstovima nisam preterano intervenisao. Teško je popravljati tekstove koje ste jednom napisali osim ako čovek ne zaključi da treba da ih napiše manje-više ispočetka. To se može desiti jer se ne menjaju samo okolnosti našeg života, menjamo se i sami. S obzirom da u ovim tekstovima ipak nema ničega s čim se danas preterano ne slažem, zadovoljio sam se manjim dopunama i izmenama. Svakako da se u mnogima, poput teksta Krleža, dan posle pisanog za Vreme povodom stogodišnjice Krležinog rođenja, oseća vreme pisanja. Ali konačno, svi smo svedoci svoga vremena, hteli to ili ne.
U Novom Sadu, leta 2008.

Radoslav Petković rođen je 1953. godine u Beogradu. Objavio je romane: Put u Dvigrad (1979, Nagrada „Miloš Crnjanski“), Zapisi iz godine jagoda (1983), Senke na zidu (1985), Sudbina i komentari (1993, nagrade: „Meša Selimović“ i „Borbina nagrada“ za najbolju knjigu godine, NIN-ova nagrada za najbolji roman godine) i Savršeno sećanje na smrt (2008, nagrada „Borisav Stanković“); knjige priča: Izveštaj o kugi (1989, „Andrićeva nagrada“) i Čovek koji je živeo u snovima (1998, „Vitalova nagrada“ za knjigu godine); i knjige esejističke proze Ogled o mački (1995), O Mikelanđelu govoreći (2006), Vizantijski internet (2007), Upotreba vilenjaka (2008) i i Događaj godine (2010). Dela Radoslava Petkovića prevođena su na engleski, francuski, nemački, grčki, mađarski, bugarski, slovenački, slovački i makedonski jezik. Prevodio je sa engleskog Čestertona, Tolkina, Defoa i Stivensona. Priče Radoslava Petkovića nalaze se u više antologija objavljenih u zemlji i inostranstvu. Živi i radi u Novom Sadu.
MG1


Predmet: 70213997
Autor - osoba Petković, Radoslav, 1953- = Petković, Radoslav, 1953-
Naslov Upotreba vilenjaka / Radoslav Petković
Vrsta građe dr.knjiž.oblici
Jezik srpski
Godina 2008
Izdavanje i proizvodnja Zaječar : Matična biblioteka `Svetozar Marković`, 2008 (Kragujevac : Impres)
Fizički opis 176 str. ; 18 cm
Zbirka ǂEdicija ǂIstok zapad
(broš.)
Napomene Tiraž 500
Na koricama autorova slika i beleška o njemu.

PREDGOVOR
Tekstovi objavljeni u ovoj knjizi su, uglavnom, izlazili u vremenskom periodu od nekih dvadesetak godina. O dve grupe tekstova treba posebno reći nekoliko reći.
Prva je izlazila u NIN-u tokom 1994. i 1995. godine u rubrici koja se zvala, kao i moj roman koji je 1994. dobio NIN-ovu nagradu, „Sudbina i komentari“. Ovde se pred čitaocem nalazi izbor iz te rubrike. Kako vreme prolazi, odveć neposredno politizovani tekstovi postaju manje zanimljivi – mada su svakako zanimljiviji u času izlaženja – te sam ovde odabrao uglavnom one sa manje jasnog političkog naboja. Ipak sam, s obzirom na njihovu namenu i način pisanja, smatrao da njih ne treba menjati, što će čitalac povremeno osetiti.
Druga grupa tekstova, koja je grupisana u trećem delu ove knjige, izlazila je u dvonedeljniku Evropljanin. U njima se, kao što se čitalac može osvedočiti, nimalo nisam bavio politikom ali se ona bavila i mnome i svima koji su sa ovim magazinom bili povezani. To je bilo vreme kada je na snazi bio određeni zakon o štampi, nesumnjivo jedan od najnakaznijih pravnih akata koji je u ovoj zemlji ikada bio donesen. Po tužbi nekog fantomskog udruženja građana na udaru su se našli i ovaj magazin i njegov glavni i odgovorni urednik, inače čovek zaslužan za koncepciju magazina, Dragan Bujošević, a posebno izdavač – i urednik Dnevnog telegrafa – Slavko Ćuruvija.
Opisivati sve što se tih dana događalo, poput upada policije u redakciju i stan Slavka Ćuruvije, razgovora koji se vodio u Ćuruvijinom stanu posle odlaska policije, medijske hajke koja je protiv njega pokrenuta, sve bi to zahtevalo mnogo više od jednog predgovora. Ćuruvija je želeo da nastavi izdavanje Evropljanina; poslednji, dvadeseti broj izašao je sa datumom od 17. marta 1999, a 24. marta je počelo bombardovanje SR Jugoslavije. Na Uskrs, 11. aprila, Slavko Ćuruvija je ubijen na ulici, ispred zgrade u kojoj je stanovao. Ubistvo Slavka Ćuruvije nikada zvanično nije razjašnjeno.
U tom, poslednjem broju nalazio se moj tekst pod naslovom Smrt je bedan pisac. Pisao sam ga povodom smrti velikog Stenlija Kjubrika i nisam, naslovljavajući ga, ni pomišljao kakav koban prizvuk taj naslov može dobiti. Ali to jeste glavni razlog što ovaj tekst nisam menjao – iako sam u međuvremenu video poslednji Kjubrikov film, „Širom zatvorenih očiju“ – i što sam se zadovoljio samo kratkom napomenom.
Mada, ruku na srce, ni u ostalim tekstovima nisam preterano intervenisao. Teško je popravljati tekstove koje ste jednom napisali osim ako čovek ne zaključi da treba da ih napiše manje-više ispočetka. To se može desiti jer se ne menjaju samo okolnosti našeg života, menjamo se i sami. S obzirom da u ovim tekstovima ipak nema ničega s čim se danas preterano ne slažem, zadovoljio sam se manjim dopunama i izmenama. Svakako da se u mnogima, poput teksta Krleža, dan posle pisanog za Vreme povodom stogodišnjice Krležinog rođenja, oseća vreme pisanja. Ali konačno, svi smo svedoci svoga vremena, hteli to ili ne.
U Novom Sadu, leta 2008.

Radoslav Petković rođen je 1953. godine u Beogradu. Objavio je romane: Put u Dvigrad (1979, Nagrada „Miloš Crnjanski“), Zapisi iz godine jagoda (1983), Senke na zidu (1985), Sudbina i komentari (1993, nagrade: „Meša Selimović“ i „Borbina nagrada“ za najbolju knjigu godine, NIN-ova nagrada za najbolji roman godine) i Savršeno sećanje na smrt (2008, nagrada „Borisav Stanković“); knjige priča: Izveštaj o kugi (1989, „Andrićeva nagrada“) i Čovek koji je živeo u snovima (1998, „Vitalova nagrada“ za knjigu godine); i knjige esejističke proze Ogled o mački (1995), O Mikelanđelu govoreći (2006), Vizantijski internet (2007), Upotreba vilenjaka (2008) i i Događaj godine (2010). Dela Radoslava Petkovića prevođena su na engleski, francuski, nemački, grčki, mađarski, bugarski, slovenački, slovački i makedonski jezik. Prevodio je sa engleskog Čestertona, Tolkina, Defoa i Stivensona. Priče Radoslava Petkovića nalaze se u više antologija objavljenih u zemlji i inostranstvu. Živi i radi u Novom Sadu.
MG1
70213997 Radoslav Petković - UPOTREBA VILENJAKA (retko!!!)

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.