Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Hispanoamerički roman

Odlično stanje

PROSVETA / NARODNA KNJIGA / RAD
B e o g r a d
1 9 8 4

Augusto Roa Bastos (Asunción, 13. lipnja 1917. - Asunción, 26. travnja 2005.) je paragvajski romanopisac i pisac kratkih priča.


Augusto Roa Bastos
Roa Bastos rođen je 1917. kao sin Brazilca i Guaraní-Indijanke.[1] Kao tinejdžer borio se u Ratu za Chaco između Paragvaja i Bolivije. Kasnije je radio kao novinar, scenarist i profesor.

Najpoznatiji je po svojem složenom romanu `Ja, Vrhovni` (špa. Yo el Supremo), za koji je dobio nagradu „Miguel de Cervantes“ 1989., najprestižniju nagradu za knjige na španjolskom jeziku. Tema knjige je život diktatora dr. Joséa Gaspara Rodrígueza de Francie, koji je vladao Paragvajem željeznom šakom i s puno ekscentričnosti od 1814. do smrti 1840. To je jedno od najvažnijih djela o diktaturi.

Život i pisanje Roa Bastosa obilježila su iskustva s diktatorskim vojnim režimima. Godine 1947. bio je prisiljen na izgnanstvo u Argentinu, a 1976. pobjegao je iz Buenos Airesa u francuski Toulouse u sličnim političkim okolnostima.

Većinu svojih djela napisao je u egzilu, ali to ga nije smelo, da žestoko analizira paragvajske socijalne i povijesne probleme u svom radu. Pisao je na španjolskom, koji je s vremena na vrijeme jako nadopunjen s riječima iz jezika guarani (glavni paragvajski autohtoni jezik). Roa Bastos registrirao je paragvajske mitove i simbole u baroknom stilu poznatom kao magični realizam.

U Francuskoj je okupljao paragvajsku intelektualnu elitu, koja se protivila diktaturi paragvajskog predsjednika Alfreda Stroessnera.

Roa Bastos bio je kasniji predstavnik u preporodu latinoameričkog književnog pokreta. Poznate su mu zbirka priča `El trueno entre las hojas`, romanom `Hijo de hombre` kao i brojni drugi romani, kratke priče, pjesme i scenariji.

Augusto Roa Bastos poznati je paragvajski pisac romana i scenarista koji je poznat po svojoj knjizi `Yo,

Augusto Roa Bastos uživao je uglednu karijeru kao novinar, scenarista i profesor. U mladosti su ga i majka i stric izlagali filozofskoj literaturi koja će utjecati na njegovo pisanje. Kao tinejdžer se kao ured u bolnici upisao u rat Chaco. Tamo je bio svjedokom borbenosti i proglasio se pacifistom. Nakon sukoba, postao je izuzetan nesklad diktature i napisao je nekoliko članaka protiv dviju vojnih vlada. Rezultati njegovih spisa prisilili su ga da živi u egzilu 29 godina. Iako mu je premještanje donijelo mnogo muka, njegovi su mu spisi stekli devetomjesečno putovanje iz Britanskog vijeća. Druženje mu je omogućilo priliku da razvije programski materijal o Latinskoj Americi za British Broadcasting Corporation (BBC). Osim toga, djelovao je kao novinar paragvajskih novina. U večernjim satima eksperimentirao je s čarobnim realizmom, stilom pisanja koji izmišljuje događaje koristeći metaforičke primjere za opisivanje stvarnih postavki. Autor je na početku svoje karijere napisao nekoliko pjesama i brojne drame koje nikada nije objavio. Međutim, godinama kasnije, njegova publikacija Hijo de hombre (Sin čovječji) zaslužila mu je divljenje i uspjeh. Unatoč tome, njegova knjiga `Yo, el Supremo` (ja, Vrhovni) smatra se njegovim remek-djelom

Powered by Hooligan Media
Djetinjstvo i rani život
Augusto Roa Bastos rođen je 13. lipnja 1917. godine u Paragvaju Iturbe, jedino je dijete Lucija Roa i Lucije Bastos.

Lucio Roa radio je kao upravitelj plantaže šećera. Njegov sin opisao je Luciju kao strogog autoritarnog, što je rezultiralo mladićevim ogorčenjem moći.

Lucia Bastos uživala je u pjevanju i čitanju. Bila je prva koja je svog sina izložila Williamu Shakespeareu i drugim utjecajnim piscima.

1925. živio je sa svojim ujakom Hermenegildom Roa, katoličkim svećenikom u Asuncionu, koji je plaćao njegovo obrazovanje. Hermenegildo je također upoznao svog nećaka u svojoj ogromnoj knjižnici koja je sadržavala knjige iz doba prosvjetiteljstva.

Godine 1932., u dobi od 15 godina, dobrovoljno se javio kao bolnički asistent za vrijeme rata u Chacu. Njegova interakcija s ranjenim i umirućim vojnicima duboko ga je pokrenula i tako dominirala u njegovom pisanju tijekom cijele karijere.

Karijera
Od 1940. do 1941. Bastos je napisao brojne pjesme i drame. Iako nikada nije objavio ovo djelo, neke su njegove predstave zaživjele na pozornici.

1942. godine objavio je svoju prvu knjigu poezije, `El Ruiseñor De La Aurora` (The Nightingale of Dawn). Kasnije je odbacio knjigu kao imitaciju drugih pisaca.

Powered by Hooligan Media
1944. godine, dok je bio pod britanskom putničkom stipendijom, studirao je novinarstvo i napisao je za `El Pais`, časopis Asunción.

Tijekom boravka u Argentini pisao je scenarije i prilagođavao svoje napise filmskoj industriji. Tada je 1947. godine postao izdavač glazbe i preveo pjesme Guaraní na španjolski.

Godine 1953., dok je služio kao ataše za argentinsku vladu, njegova zbirka kratkih priča uspjela je objaviti „El trueno entre las hojas“ (Grom među lišću).

Tijekom 1959. do 1964. napisao je scenarije za `La Boda`, `La sangre y la semilla` i `Alias ​​Gardelito`, koji su doprinijeli `pokretu Nuevo Cine`.

Do 1960. godine objavio je svoj prvi veliki roman, „Hijo de hombre“, koji mu je stekao poziv da predaje književnost na „Nacionalnom sveučilištu u Rosariju“.

Iste godine njegova je literatura dobila notor izvan Paragvaja objavljivanjem pamfleta „El naranjal ardiente“ (The Burning Orange Grove).

Objavljivanje `Yo, el Supremo` 1974. godine pokrenulo je Roa Bastosa na čelo latinoameričkih autora.

Od 1976. do 1985. predavao je Guaraní i španski na `Sveučilištu u Toulouseu`, na jugu Francuske. Nakon što je otišao u mirovinu, eminentni pisac nastavio je predavati tečajeve iako je ostao usredotočen isključivo na svoje pisanje.

Roa Bastos postao je poznati član književnog kruga Buenos Aires. Tijelo njegove literature obuhvaća 25 različitih prijevoda i obuhvaća 60 godina i nekoliko žanrova.

Glavna djela
`Hijo de hombre`, objavljen 1960. godine, prikazuje lik nalik Kristu koji žrtvuje svoj život za dobro ljudi. Roa Bastos ovu je priču prilagodio filmu, što mu je zaslužilo kritičku nagradu i nagrade.

`Yo, el Supremo` objavljen 1974. godine, dramatizira život Gaspara Rodrigueza de Francia. U knjizi je izmišljen privatni časopis koji bilježi svakodnevno razmišljanje diktatora, uključujući obiteljske priče i povijesne zapise.

Nagrade i dostignuća
Iako nije objavljen, njegov prvi pokušaj romana, `Fulgencio Miranda`, dobio je nagradu `Ateneo Paraguayo` 1941. godine.

1959. godine knjiga `Hijo de hombre` osvojila je nagradu `Losada`. Godinu dana kasnije, scenarij je dobio nagradu na `Argentinskom Instituto de Cinematografia`.

1971. godine stekao je još jedno zajedništvo s „Guggenheim fondacijom za kreativnu umjetnost“.

1989. godine ovaj je plodan pisac za cijelo djelo osvojio `Nagradu Premio Cervantes`. Donirao je svoj novac od nagrade `Cervantes` za kupnju knjiga paragvajskom narodu.

Osobni život i naslijeđe
Godine 1947. Stroessner je preuzeo kontrolu nad Paragvajem nakon neuspjelog puča u kojem je sudjelovao Bastos. Dok je bio u Argentini, pisac je svoje progonstvo opisao kao depresivno. Tek kad se sruši Stroessnerova vlada, neće se vratiti u svoju domovinu.

1974. militarizirana diktatura zauzela je Argentinu i njegov roman `Yo, el supremo` pojavio se na popisu ružnih knjiga.

1980. godine oženio se svojom trećom suprugom Iris Gimenéz, specijalisticom drevnih jezika i kultura Meksika. Iris je majka njegova troje djece.

Književni genij patio je od srčanog udara koji je na kraju postao uzrok njegove smrti 26. travnja 2005. u Asunciónu u Paragvaju.

Trivijalnost