ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K311
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Korice:
Jovan Lukic

Na malo strana svoga jedinog romana, naoko tako ogoljenog, a prenatrpanih radosću, humorom i tragikom, Roše je dao zapanjujuće gustu i tako istinsku sliku života. Sa reminiscencijama na antiku, u ovoj knjizi je veoma plastično i strasno izražen najdublji grč savremenog čoveka: Ijubav, koja je u stvari njegova tragična sudbina. Ljubav po bespućima čulnog, ali bez poročnosti: dakle, velika Ijubav stravično rastrzana između čulnoga, između slepih i neumitnih bioloških težnji i aspiracija prema nedostižnim idealima. To je onaj splet kompleksnosti u kojem je današnji čovek vezan, bez mogućnosti pomirenja ili oslobođenja. Roše je, u ovoj modernoj Ijubavnoj storiji, inkarnirao junake koji, sa antičkim osmehom, paganski grleći lepotu svoga tela – nose bol i prokletstvo sopstvene duše, svoju tragičnu, bezizlaznu sudbinu, dostojni veličine antičkih uzora.

Sa reminiscencijama na antiku, u ovoj knjizi je veoma plastično i strašno odražen
najdublji grč savremenog čoveka: ljubav, koja je u stvari njegova tragična sudbina.
Ljubav po bespućima čulnog, ali bez poročnosti; dakle, velika ljubav stravično
rastrzana izmežu čuloga, između slepih i neumitnih bioloških težnji i aspiracija
prema nedostižnim idealima. Roše je, u ovoj modernoj ljubavnoj storiji, inkarnirao junake,
koji, sa antičkim osmehom, paganski grleći lepotu svog tela, nose bol i prokletsvo sopstvene duše.


Henri-Pierre Roché (28. svibnja 1879. – 9. travnja 1959.) bio je francuski pisac koji je bio duboko uključen u umjetničku avangardu u Parizu i pokret dada.

Kasno u životu, Roché je objavio dva romana: prvi je bio Jules et Jim (1953.), poluautobiografsko djelo objavljeno kada je imao 74 godine. Njegov drugi roman, Les deux anglaises et le continent (Dvije engleske djevojke, 1956.), također je bio nadahnut svojim životom. Oba su kao filmove adaptirala redatelj François Truffaut 1962., odnosno 1971. godine. Popularnost filma Jules et Jim ponovno je privukla pozornost na Rochéove romane i život.


Roché je rođen u Parizu, Francuska. Godine 1898. bio je student umjetnosti na Académie Julian.[1]

Roché je postao cijenjeni novinar te kolekcionar i trgovac umjetninama. Na prijelazu iz 20. stoljeća postao je blizak prijatelj s brojnim mladim europskim umjetnicima iz pariške četvrti Montparnasse, uključujući Manuela Ortiza de Záratea i Marie Vassilieff; a s Montmartrea Max Jacob i Pablo Picasso. Bio je kao kod kuće u svijetu umjetnika, kolekcionara i galerista. U studenom 1905. upoznao je s Picassom Amerikance Lea Steina i njegovu sestru Gertrude Stein.

Leo je Rochéa opisao kao `visokog čovjeka s upitnim okom ispod znatiželjnog čela, koji je želio saznati nešto više o svemu. Bio je rođeni časnik za vezu, koji je poznavao svakoga i želio je da svi znaju sve druge.`[2] Gertrude Stein, u 3. poglavlju svoje Autobiografije Alice B. Toklas, opisala je Rochéa na isti način. Posebno je cijenila što je pročitao njezina tri života i rano je prepoznao njezinu vrijednost kao spisateljice.[3]

Roché je također bio prijatelj Francisa Picabie, Constantina Brâncușija i Marcela Duchampa. Nakon njegovog otpuštanja iz francuske vojske, Roché i Duchamp otputovali su u New York 1916. Tamo su se udružili s Beatrice Wood kako bi stvorili The Blind Man i Rongwrong, časopise koji su bili dvije od najranijih manifestacija dadaizma u Sjedinjenim Državama. umjetnički pokret.

Roché je 1917. postao glavni savjetnik poznatog američkog kolekcionara Johna Quinna i napravio mnoge značajne akvizicije za njega između 1917. i 1924. godine.

Poznat po svojim ženskastima, Roché se također dvaput ženio, prvo za Germaine Bonnard (1927-1948; rastavljen 1933), zatim za Denise Renard (1948-1959). S Bonnardom nije imao djece. Njegovo jedino dijete, sin s Renardom, Jean-Claude Roche, rođen je 1931. godine.

Kasnije godine i pisanje
U poznim godinama napisao je i objavio dva uspješna romana. Njegov prvi roman Jules et Jim (1952.) objavljen je kada je imao 74 godine. Njegov drugi roman, također inspiriran njegovim životom, bio je Les deux anglaises et le continent (Dvije engleske djevojke, 1956.). Oba romana, iako ih je napisao čovjek prilično napredne dobi, izražavaju vitalnost i svježinu koja se nije često viđala u francuskim romantičnim pričama tog vremena. Nakon što je François Truffaut adaptirao Jules et Jim kao film Jules et Jim iz 1962., oba Rochéova romana privukla su širok interes i prodaju.

Od kraja 20. stoljeća, biografije Beatrice Wood povezuju Rochéov prvi roman s ljubavnim trokutom između Duchampa, Wooda i Rochéa.[4] Drugi izvori [tko?] kažu da je spomenuo ovaj trokut u svom nedovršenom romanu, Victor.

Beatrice Wood komentirala je ovu temu na str. 136 njezine autobiografije iz 1985., I Shock Myself:

Roché je živio u Parizu sa svojom suprugom Denise, a do sada je napisao Jules et Jim... Budući da se priča tiče dva mladića koji su bliski prijatelji i žene koja ih oboje voli, ljudi su se pitali koliko se toga temelji na Rochéu, Marcelu , i ja. Ne mogu reći koja su sjećanja ili epizode inspirirale Rochéa, ali likovi tek prolazno nalikuju na nas u stvarnom životu!

Jules et Jim je dokumentiran kao inspiriran trokutom između Rochéa, njemačkog pisca Franza Hessela (koji je preveo Marcela Prousta na njemački, kao što je to učinio lik Jules) i Helen Grund, koja se udala za Hessela.[5]

Francuski redatelj François Truffaut naišao je na Jules et Jima u prodavaču polovnih knjiga. Potražio je Rochéa i sprijateljio se s njim kad je pisac bio u posljednjim godinama života. Roché je umro 1959. u Sèvresu, Hauts-de-Seine.

Najraniji prijevod Jules et Jima na engleski bio je za meki uvez Panthera objavljen u Velikoj Britaniji 1963. godine.

Zastupljenost u drugim medijima
Truffaut je bio toliko impresioniran Rochéovim dvama romanima da je svaki od njih adaptirao za filmove s istim naslovima. Truffautova adaptacija Jules et Jima (1962.) bila je vrlo popularna, dovodeći obnovljenu pozornost na Rocheove romane.[citat potreban] Godine 1971. Truffaut je režirao i objavio Les deux anglaises et le continent, s Jean-Pierreom Léaudom u glavnoj ulozi.