ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K183
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

TIBOR DERI

JEDNOUHI

Prevod i pogovor - Sava Babić

Izdavač - Tvoračka radionica BAB, Beograd

Godina - 1991

95 strana

20 cm

ISBN - 86-7683-002-9

Povez - Broširan

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja


`U Mađarskoj je situacija sasvim paradoksalna: moderna, savreman, avangarda književnost je u rukama staraca. Nju stvaramo mi, bespomoćne, matore budale. A mladi startuju s negovanom, besprekorno koretnom i izrazito projašnjeno dosadom. (Ištvan Erkenj)

Kad je velikom piscu Deriju sve dodijalo, kad je izgledalo da je dovršio svoj knjževni opus, napisao je krimnaalistički roman Jednouhi, blistavu parodiju krimi-romana, parodiju potrošačkog društva, našeg sveta, ali se i bravurozno poigrao i pokazao koliki je stvaralac. (Vasa Dedić)`


Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Déry A Félfülű: Rémtőrténet


TIBOR DERI (1894-1977), znameniti mađarski pisac, evropskog ranga. Romani `Nedovršena rečenica`, `Niki`, `Jednouhi`, `Imaginarna reportaža s jednog američkog pop-festivala`, `I ljubav...` postali su klasična dela mađarske književnosti !



Tibor Déry (18. listopada 1894. u Budimpešti - 18. kolovoza 1977. u Budimpešti) [1] bio je mađarski književnik i pjesnik. Pisao je i pod imenima Tibor Dániel i Pál Verdes.

György Lukács pohvalio je Deryja kao `najvećeg prikaza ljudi našeg doba`.



Rođen je od imućnih građanskih roditelja. Otac mu je bio odvjetnik, a majka iz bogate židovsko-austrijske obitelji. Godine 1911. diplomirao je na Budimpeštanskoj trgovačkoj akademiji i godinu dana studirao njemački jezik u St. Gallenu. Od 1913. do 1918. radio je za svog ujaka, koji je vodio drvnu djelatnost, prvo u Galócásu u Transilvaniji, a zatim u Budimpešti. U to je vrijeme počeo pisati i uspio je objaviti nekoliko komada.

Nakon Prvog svjetskog rata pristupio je Komunističkoj partiji. Tijekom kratke Mađarske Sovjetske Republike postao je član Uprave. Nakon pada Republike uhićen je, ali je ubrzo pušten i 1920. oženio se Olgom Pfeifer. On i njegova supruga emigrirali su kasnije te godine. Prvo su se nastanili u Beču, gdje je radio za novine na mađarskom jeziku, Bécsi Magyar Újság . Godine 1924. otišli su u Pariz, zatim 1926. u Perugiju u Italiji. Iako se tehnički, nedugo nakon toga vratio u Budimpeštu, većinu je vremena proveo putujući. On i Olga razveli su se 1928.

1934. sudjelovao je u austrijskom građanskom ratu kao član Schutzbunda, nakon čega je bio prisiljen pobjeći u Španjolsku. U Mađarsku se vratio tek 1935. Ipak, za vrijeme desničarskog Horthyjevog režima bio je nekoliko puta zatvaran, jednom zato što je preveo `Retour de L`URSS` Andréa Gidea. U tom je razdoblju napisao ono što se često smatra njegovim najvećim romanom, Nedovršena rečenica, epsku priču na 1200 stranica o životu mlade aristokratkinje, Lorinc Parcen-Nagy, koja stupa u kontakt s radničkom klasom u Budimpešti tijekom općeg štrajka.

1942., nakon usvajanja židovskih zakona, počeo je pisati pod raznim pseudonimima. Nakon njemačke okupacije prisiljen se skrivati. Godine 1945. ponovno se oženio, pridružio se Komunističkoj partiji i izabran u vodstvo Saveza mađarskih književnika. U sljedećih nekoliko godina objavljena su mnoga njegova do tada neobjavljena djela. Razveo se i ponovno oženio 1955. godine.

Godine 1956., zajedno s Györgyom Lukácsom i Gyulom Háy, izbačen je iz stranke zbog kritiziranja njezina vodstva. Iste godine napisao je Niki: Priča o psu, basnu o proizvoljnim ograničenjima ljudskog života u staljinističkoj Mađarskoj. Kasnije te godine postao je glasnogovornik Revolucionarne vlade. Kad je revolucija ugušena, 1957. godine, osuđen je na devet godina zatvora. Ta je presuda suspendirana 1961., a punu je amnestiju primio 1963. [2]

Nakon toga je svoje vrijeme podijelio između Budimpešte i Balatonfüreda. Nakon njegove smrti, 1977., bio je predmet produkcije na Magyar Televízió. Godine 1984., potpora njegove udovice upotrijebljena je za osnivanje nagrade Tibor Déry, u čast postignućima u književnosti.