ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K159
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Retko u ponudi!

- Knjiga I: Poezija i pripovetke (Sectio Aurea)
- Knjiga II: Romani (Riva i Druzi, Sliparija)
- Knjiga III: Romani (La Triestina, Snovid)
- Knjiga IV: Putopisi i Biografije (Lucidar Otocni Kvarnerski)

Milan Rakovac (Rakovci kraj Poreča, 12. prosinca 1939.), hrvatski književnik, publicist i prevoditelj. Djela su mu prevođena na talijanski, engleski, njemački, slovenski i ukrajinski.

Rodio se u Rakovcima kraj Poreča 1939. godine. Pučkoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekao u Puli i Zagrebu.[1] Završio je Vojnopomorsku akademiju u Divuljama. Napustivši vojnu službu, obnaša određene političke dužnosti u Puli i Rijeci. Dvije godine bio je glavni urednik pulskih dnevnih novina Glasa Istre (1973.-1975.). Redovito objavljuje novinske kolumne i publicističke tekstove. Svojedobno, od prvih dana utemeljenja, vrlo aktivan u Čakavskome saboru gdje aktivno djeluje u radu tijela i katedri na raznim dužnostima.[2]

Član Društva hrvatskih književnika, od 1980. godine,[2] te Hrvatskog društva pisaca i Matice hrvatske.[1]

Notiran u Hrvatskome leksikonu II (Zagreb, 1997.).

Živi u Zagrebu. Radio je kao urednik na Hrvatskoj televiziji. Sudjeluje u književnim događanjima i krugovima u Zagrebu, Istri, Trstu, Sloveniji, Beogradu i drugdje, održavajući veze i razmjene među književnim i društvenim krugovima. Na njegovu je inicijativu 2000. godine osnovan Forum Tomizza, koji se održava u Umagu, Kopru i Trstu, promičući društveni i kulturalni dijalog u pograničnom prostoru slavenskog, romanskog i germanskog kulturnog kruga. Projekt se oslanja na život i djelo književnika Fulvija Tomizze (Materada, 1935.- Trst, 1999.), vezanog uz istarski, koparski i tršćanski krug.[3]

Književno stvaralaštvo
U romanima i pripovijetkama oblikuje osobitu narativnu strukturu služeći se pri tom amalgamom koji je neobična mješavina književnoga standarda i čakavsko-talijansko-englesko-njemačkih dijalektalnih ili govornih izraza.

U romanu "Riva i druži` (Zagreb, 1983.) složenim, eruptivnim jezikom i fragmentiranom formom prikazuje kompleksno novo doba koje nastupa pripajanjem Istre Hrvatskoj 1945., dolaskom Saveznika u Pulu, i masovnim odlaskom građanskog talijanskog stanovništva iz Pule u idućim godinama. Roman se temelji na autobiografskim elementima. Radnja je smještena u Pulu, manjim dijelom u Rakovčevo rodno selo pored Poreča u kojem je proveo rano djetinjstvo, te Zagreb. Pripovijest teče iz vizure dječaka Grga, koji s majkom i mlađim bratom dolazi u Pulu nakon što su u partizanskom ustanku izgubili oca. Dječak svjedoči turbulentnim događanjima i o njima pripovijeda na čakavskom dijalektu zapadne Istre, koji se miješa sa standardnim hrvatskim jezikom, istrovenetskim dijalektom na kojem se odvijaju brojni dijalozi, i drugim idiomima. Značajan dio proznog tkiva su citati iz hrvatskih i talijanskih novina onoga vremena. U `Riva i druži Rakovac prikazuje sudar starih i novih svjetova, ruralnog slavenskog iz kojeg i sam potječe, i urbanog talijanskog koji nakon 1945. napušta zavičaj u kojem je stoljećima živio. Roman je nakon prvog zagrebačkog izdanja doživio još dva izdanja u Puli (1984. i 1995.)[4] Nakon objave je bio u užem izboru za nekoliko važnih nagrada u konkurenciji knjiga iz čitave Jugoslavije.[5] Naslov potječe od talijanskog izraza `Arriva i drusi`, što u prijevodu znači `stižu drugovi`. U nekim se varijantama bilježi i kao "Riva i druxi`, pri čemu se hrvatski glas `ž` u talijanskom pismu bilježi grafemom `x`. Po njemu je 2008. u Istarskom narodnom kazalištu postavljena istoimena predstava.[6]

Suautor u nekoliko grafičko-pjesničkih mapa, npr. sa slikarima Milanom Legovićem (Kus kamika, Pula, 1982.), Ivanom Obrovcem (Istarski rukopisi – Caligrafie istriane, 1998.) itd. Zastupljen u antologijama, zajedničkim zbirkama, leksikonima i sl. – primjerice, Zvane Črnje i Ive Mihovilovića (Korablja začinjavca, Rijeka, 1969.), Milorada Stojevića (Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća, Rijeka, 1987.), Mirjane Strčić (Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća – Istarska pjesmarica, Pula, 1989.), Borisa Biletića (I ča i što i kaj – iz suvremene hrvatskoistarske lirike, Pula, 1997.), Daniela Načinovića (Priče iz Istre – hrvatski pripovjedači XX. stoljeća, Pula, 1999.); u izborima Osamljenik (Zagreb, 1993.) i Europa erlesen – Istrien (Klagenfurt/Celovec – Austrija, 1998.) i dr.

Njegova djela prevođena su na talijanski, njemački, engleski, ukrajinski i slovenski jezik.[1] Nekoliko je njegovih pjesama uglazbljeno. Samostalno ili u suautorstvu pisac je tekstova u više monografija na hrvatskome i/ili stranim jezicima. Bio je članom više uredništava (edicije `Istra kroz stoljeća`, časopisa “Istra” i “Nova Istra”). Godine 2015. su mu u izdanju VBZ-a izašla `Izabrana djela` u četiri sveska.[5]

Godine 2011. Istarski ogranak DHK iz Pule objavio je knjigu `Književni portret: Milan Rakovac` (142 str + DVD u trajanju od 90 min.), koja donosi najvažnije kritičke i esejističke tekstove o književniku, naslovnice svih knjiga, obiteljske fotografije i snimak intervjua sa spisateljem (iz 2010.).

Prevoditelj
S talijanskoga jezika preveo je roman Bolji život Fulvija Tomizze (Pula-Rijeka, 1980.), dokumentarnu knjigu Izbrisani identitet Paola Parovela (Pazin, 1993.) i studiju Jadranski iredentizam Angela Vivantea (Zagreb, 2002.).

Radio i TV
Autor nekoliko kulturološko-povijesnih ogleda emitiranih na Trećemu programu Hrvatskoga radija. Napisao je scenarije za televizijski film Grgo gre u Pazin (Televizija Zagreb, 1983.; redatelj: Vladimir Fulgosi) i igrani film Na istarski način (Adria film, Zagreb 1986.; redatelj: Vladimir Fulgosi).

Nagrade
1963.: Prva nagrada za zbirku pjesama, natječaj, Pula.[1]
1986.: Prva nagrada za pripovijest, Međunarodni skup, Portorož.[1]
2007.: Treća nagrada za dramski tekst Marin Držić.

Izdavač i godina: VBZ, 2015.

Broj stranica: 1789

Uvez: tvrdi, u zaštitnoj/ukrasnoj kutiji od tvrdog kartona

Format: 21 x 15 cm


Izabrana djela Milana Rakovca predstavljaju sumu pedesetogodišnjeg stvaralaštva jednog od najvažnijih istarskih autora, književnog inovatora i “avangardista iz više smjerova: jezikoslovnoga, izričajnoga, tematološki lokalnoga i univerzalnoga”. Rakovac je jedinstvena književna pojava, borac za afirmaciju čakavštine i rušitelj krutih književnih normi i uvjerenja u provincijalnost i egzotičnost književnosti nastale izvan okvira hrvatskog književnog jezika. Od 1964. kada su mu objavljene prve važnije čakavske pjesme, njegova je stalna preokupacija Istra – ljudi, priroda, prošlost, sadašnjost, suživot. Luksuzno izdanje Rakovčevih djela obogaćeno je predgovorima Milorada Stojevića i Ervina Hladnika Milharčiča i kritičkim tekstovima koje su, između ostalih, o autoru objavljivali Boris Biletić, Igor Mandić i Zdravko Zima.

Posrijedi je izbor raznovrsnih djela, poezije, beletristike i popularne znanosti:

1. knjiga Sectio aurea sadrži izbor pjesama iz zbirki Priko Učke, Sik, Cha for Kids i Besida priletuća kratke priče iz zbirke Istragram u kojima je literarno zagrebao i u zagrebačku stvarnost te pripovijesti Blak, Brigada del Amanecer, Sectio aurea i Metak za Melkiora.

2. knjiga sastoji se od kultnog romana “Riva i druži”, pulske urbane i istarske ruralne epopeje, koja je istovremeno i jugoslavenski književni slučaj, i romana Sliparija, u kojoj polazi od mjesne legende koju nadograđuje dokumentarnim pasažima i pričom o ubojstvu.

3. knjiga sadrži romane La Triestina, viševrsni intelektualni melanž s temom iz 90-ih godina 20. st i Snovid, roman o raspadu civilizacije.

4. knjiga sadrži Lucidar otočni kvarnerski, putopisno- feljtonističku knjigu i svojevrsni kulturni atlas otoka Lošinja i Cresa; putopise objavljene u knjizi Priko Učke i u časopisima te biografije istaknutih suvremenih Istrana.