Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Skup, Plakir
Biblioteka `Klasićno kazalište`
`Nakladni zavod Hrvatske` Zagreb 1947.
broširano izdanje, vrlo dobro očuvana
latinica, 198 str.
Retko u ponudi
Marin Držić (Dubrovnik, 1508 — Venecija, 2. maj 1567) bio je dramaturg, pisac i pesnik iz Dubrovačke republike.
Marin Držić
Marin Držić - monument in Dubrovnik.jpg
Spomenik Marinu Držiću u Dubrovniku
Datum rođenja
1508
Mesto rođenja
St. Blaise - National Flag of the Ragusan Republic.png Dubrovnik, Dubrovačka republika
Datum smrti
2. maj 1567. (58/59 god.)
Mesto smrti
Venecija, Mletačka republika
Najvažnija dela
Dundo Maroje
Biografija Uredi
Korice trećeg izdanja knjige Tirena
Potiče iz dubrovačke plemićke porodice Držić, koja je do tada već dala književnika Džora Držića. Ta porodica se u 12. veku preselila iz Kotora. Džorov sinovac Marin Držić je isto pripadao srpskoj književnosti i izučavao se u 6. razredu u okviru lektire za gimnazije u Kraljevini Srbiji.[1]
Rođen je u Dubrovniku od roditelja Marina Nikolina i Anule (rodom iz Kutrilja). Marin je imao još četiri brata i dve sestre, a ime je dobio po dedi po majci. Nekad bitna i bogata porodica je u njegovo vreme bila siromašna, da su je smatrali `pučkom`.[2] Školovao se prvo u Dubrovniku, a jedan od učitelja bio mu je pesnik Ilija Crijević. Kao stasao mladić postao je 1526. godine `rektor` polovine katoličke crkve Sv. Marije. Stanovao je u kiriji u zgradi ženskog Benediktanskog samostana. Živeo je u velikoj oskudici (1536), za razliku od braće, dvojice trgovaca i Vlaha slikara. Znao je više jezika i svirao više instrumenata pa je bio prinuđen da se prihvati bilo kakvog posla.
Godine 1538. Veće umoljenih dubrovačke republike ga je izabralo za orguljaša stolne crkve Sv. Marije. Kao dramski pisac formirao se za vreme petogodišnjih studija u Toskani, u gradu Sijeni, kamo je otišao u tridesetoj godini života, posle materijalnog sloma svoje porodice. Učio se u Italiji, gde je otišao iste godine uz finansijsku pomoć republike, sa stipendijom od 30 dukata. Tokom studija književnosti ga 1541. godine opštinsko veće Sijene bira za vicerektora Univerziteta. Bio je uporedo i rektor `Kuće mudrosti`; radio sve - i posao rektora, jer ovaj nije tada biran. Policija ga je isleđivala već 1542. godine, zbog igranja u jednoj kućnoj pozorišnoj predstavi. Nastupao je kao protagonist u ulozi ljubavnika, tokom izvođenja u jednoj vili, ali nije bio kažnjen, zbog svog visokog društvenog položaja u tom gradu. Sa vremenom su njegovi nesporazumu sa ljudima rasli jer je bio svadljiv po naravi. Iako je napustio Sijenu 1543. godine, vratio se u Dubrovnik tek 1545. godine. U rodni grad vratio se bez diplome, bez zvanja, ali obogaćen životnim i književnim iskustvima kakva je u to vreme mogla pružiti samo kosmopolitska sredina renesansne Italije. U Dubrovniku je stupio u službu izvesnog problematičnog austrijskog grofa Kristofa Rogendorfa, i kao njegov pratilac boravio u Beču i na putu za Carigrad imao prilike da upozna Srbiju i Bugarsku.
Od 1550. godine on je katolički sveštenik u rodnom gradu.[3] Uporedo obavlja više dužnosti, jer nije imao mira, težeći ka promenama i putovanjima. Avanturističkog duha često od 1562. godine boravi u Italiji, naročito u Veneciji i Firenci. Umro je 1567. godine i sahranjen u Veneciji, u bazilici Sv. Ivana i Pavla.
Pozornica
Dela Uredi
Kopija Hekube iz 1559.
Pomet (1548)
Tirena (1549)
Novela od Stanca (1550)
Venere i Adon (1551)
Tirena (drugo izvođenje 1551)
Dundo Maroje (1551)
Pjerin (1552)
Džuho Krpeta (1553)
Skup (1555?)
Plakir (1556)
Hekuba (1559)
Mande
Arkulin
Dubrovacka knjizevnost
Dubrovnik
Istorija Dubrovnika veliki vek