Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K136
Jezik: Srpski
U dobrom stanju!
Izdavač: Vreme knjige - Beograd,
1995. god. Prvo izdanje,
Broširan povez, 20,5 cm.
462 str.
„Tri toka romana - sve samih pastiša, knez Mihailovоg `Dnevnika`, `Beležnice` Anastasa Jovanovića i `Pisama` kneginje Julije - susreću se u istoj reči: BEZDNO.“ Jovan Ćirilov
Od ponovnog dolaska na srpski presto 1858, do rastanka sa kneginjom Julijom 1865, ovaj roman prati zbivanja u Srbiji i na srpskom dvoru, uglavnom kroz unutrašnja proživljavanja protagonista - kneza Mihaila Obrenovića, upravnika dvora i fotografa Anastasa Jovanovića i kneginje Julije Hunjadi. Oživljen jezik ondašnje epohe, upečatljivi portreti istorijskih ličnosti i lična drama kneza Mihaila, ispričana kroz prizmu svedočanstava troje savremenika, utvrđuju ovaj roman kao jedan od bitnih iskoraka u novijoj srpskoj književnosti, postavljajući istovremeno pred čitaoca pitanje: ko je, uistinu, bio knez Mihailo?
Ko je, uistinu, bio knez?
Pravog odgovora nema, Ni u prošlom, ni u sadašnjem vremenu.
U traganju za mogućim odgovorom, prizivamo u pomoć činjenice, stvarne i izmišljene, prozirnost stvari, u koju je verovao Nabokov, bezuzročno podudaranje pojava, koje je Jung nazvao sinhronicitetom a koje ćemo mi zvati čudom podudarnosti.
I polazimo, u neizvesnost i neprozirnost…
Svetlana Velmar-Janković (Beograd, 1. februar 1933 — Beograd, 9. april 2014)[1][2][3] bila je srpska književnica i akademik SANU.
Ćerka je Vladimira Velmar-Jankovića, srpskog pisca i člana Nedićeve Vlade narodnog spasa u Drugom svetskom ratu i Milice rođ. Vulović. Majka je pod pseudonimom `Mimi Vulović` objavila nekoliko svojih radova u časopisu `Misli`, Ranka Mladenovića.[4] Njen deda po majci je bio Velislav Vulović (1865-1931), inženjer, ministar i predsednik beogradske opštine.[1]
A deda stric Svetislav Vulović bio je književni istoričar i istoričar.
Bežeći od vrtloga rata, deo ratnih godina provela je u Vučju, u krugu porodice svog teče Laze M. Teokarevića, sina Dimitrija Mite Teokarevića. Svetlana Velmar Janković je, opisujući događaje iz svog života, opisivala i ljude koji su bili nerazdvojni deo njenog odrastanja i sazrevanja i ostavili traga na nju i njeno delo. Jedan od njih je i njen prijatelj i lekar, poreklom iz Leskovca, Žak Konfino. Kao porodični prijatelj Žak Konfino je dosta vremena provodio u krugu porodice Velmar Janković. Zato se u njoj i rodila želja da kada poraste bude, kao i čika Žak, dečji lekar i pisac. [5]
Posle rata pohađala je Četvrtu žensku gimnaziju. Francusku književnost studirala je kod dr Miodraga Ibrovca i dr Nikole Banaševića, a latinski jezik je izučavala pod nadzorom dr Miše Đurića. Prvo je radila kao novinar u „Dečjoj štampi“ pa posle kao sekretar i urednik časopisa „Književnost“. Zatim je uređivala biblioteke za prozu i eseje domaćih pisaca u izdavačkom preduzeću „Prosveta“. [6]
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabrana je na izbornoj Skupštini 2. novembra 2006. a za redovnog člana na izbornoj Skupštini 5. novembra 2009.
U periodu od 2007. do 2013. godine bila je predsednica Upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije.[7]
Sahranjena je na Novom groblju u Beogradu u porodičnoj grobnici svog dede Velislava Vulovića gde je sahranjena i njena majka Milica