ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K7
Jezik: Srpski
Autor: Strani
U dobrom stanju!
Izdavač: Buybook
ISBN: 9789958300776
Broj strana: 369
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Godina izdanja: 2011
Opis
Od nezaboravne uvodne scene u tami zaboravljenog groblja u Buenos Airesu, Englanderov roman Ministarstvo posebnih slučajeva nas opčinjava. U srcu argentinskog Prljavog rata, Kaddish Poznan se nateže sa sinom koji ga ne želi prihvatiti, bori se za ženu koa ga uvijek spašava, i provodi noći štiteći ugled zajednice koja poriče njegovo postojanje. Užas nestale djece porodicu Poznan baca na koljena; zadnje pribježište im je Ministarstvo posebnih slučajeva, stravično i nezamislivo komplikovano, čijim hodnicima lutaju od vrata do vrata. Kroz uništenje jedne porodice, Nathan Englander briljantno bilježi tugu nacije.
`Englander hrabro barata temama političke slobode i ličnog gubitka... Ministarstvo posebnih slučajeva je knjiga puna brižljivo osmišljenih kontradiktornosti, mudra i ekscentrična, smiješna i tužna.`
- The New York Observer
`Gorka, mučna političko-historijska bajka... Kao jeziv, od srca izgovoren kadiš za desaparecidose, za sve Židove, nestale i nepokopane tokom povijesti.`
- Chicago Tribune
`Englanderovo putovanje u crnu rupu paradoksa učinilo bi Kafku i Orwella ponosnima.`
- People
Nathan Englander rođen je u New Yorku 1970.Njegove kratke priče objavljene su u The New Yorkeru, te brojnim antologijama, uključujući The Best American Short Stories. Zbirka kratkih priča F or the Relief of Unbearable Urges nagrađena je PEN/Malamud nagradom i nagradom Sue Kaufman za prvu knjigu koju dodijeljuje Američka akademija umjetnosti i književnosti. Živi i radi u New Yorku.
Nathan Englander (rođen 1970.) je američki pisac kratkih priča i romanopisac. Njegova debitantska zbirka kratkih priča, Za olakšanje nepodnošljivih nagona, objavio je Alfred A. Knopf 1999. godine. i bio je finalist Pulicerove nagrade.
Nathan Englander je rođen u Vest Hempsteadu na Long Islandu, Nev Iork, i odrastao je tamo kao deo pravoslavne jevrejske zajednice. Pohađao je Hebrejsku akademiju u okrugu Nassau za srednju školu i diplomirao na Državnom univerzitetu u Njujorku na Binghamtonu i na Iova Vriters `Vorkshopu na Univerzitetu u Iovi. Sredinom 1990-ih preselio se u Izrael, gdje je živio pet godina. [2] [3]
Englez živi u Brooklinu, Nev Iorku i Madison, Visconsin. Predavao je fikciju kao dio Master of Fine Arts programa u kreativnom pisanju CUNI Hunter Collegea i trenutno predaje fikciju u programu MFA na Nev Iork Universiti.
Književna karijera
Od objavljivanja knjige `Za olakšanje nepodnošljivih nagona`, Englez je dobio stipendiju Guggenheim, nagradu Bard Fiction i stipendiju u Centru za naučnike i pisce Dorothi i Levis B. Cullman u javnoj biblioteci u Njujorku. [4] Četiri njegove kratke priče pojavile su se u izdanjima The Best American Short Stories: `The Gilgul of Park Avenue` pojavio se u izdanju iz 2000. godine, sa gostujućim urednikom E.L. Doctorov, `Hov Ve Avenged the Blums` pojavio se u izdanju 2006. godine, gost urednik Ann Patchett, `Free Fruit for Ioung Vidovs` pojavio se u izdanju 2011, gost uredio Geraldine Brooks, i `Vhat Ve Talk About Ve Talking About Anne Frank `pojavila se u izdanju za 2012. godinu, gost uredio Tom Perrotta. Još jedna priča u zbirci, `Dvadeset sedmi čovek`, debitovala je kao predstava u novembru 2012. godine, [5] kao tema radio programa sa zvukom čitanja glumca Michaela Stuhlbarga. [6]
Ministarstvo specijalnih slučajeva, englesko nadovezivanje na njegovu debitantsku kolekciju, objavljeno je 24. aprila 2007. godine. Roman je postavljen 1976. godine u Buenos Airesu tokom argentinskog `Prljavog rata` i opisan je kao `besprekorno tempiran, istorijski precizan roman koji je alternativno bočan i zastrašujuće mračan. `[7] Englez je rekao za svoj roman:` ... ja sam se opirao nazivajući ga političkom knjigom, po tome što to nije bila moja namera - to jest, nisam imao nikakvog korumpiranja (kao što vidim) unaprijed stvorena pozicija koju sam gurala. U mojem romanu ima puno politike, zato što je centralno u svijetu tog romana. `[8]
Treća Engleska knjiga, Šta pričamo o Anne Frank, kolekciji kratkih priča, objavljena je 7. februara 2012. [9] Naslovna priča objavljena je u izdanju časopisa The Nev Iorker 12. decembra 2011. godine, a knjiga je osvojila nagradu Frank O`Connor International za kratku priču 2012. i bila je finalistka Pulitzerove nagrade za fikciju.
U 2017. godini, Englander je proglašen za žirija za nagradu Scotiabank Giller 2017. godine.
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`