pregleda

Japanese Inn - Oliver Statler


Cena:
1.290 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7782)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14500

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 419
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Fali nulta stranica. Pecat!

Očaravajuća priča o Minaguči-ja, drevnoj gostionici na Tokaido putu, osnovanoj uoči uspostavljanja Tokugava šogunata. Putnici i gosti ulivaju se u gostionicu i pored njih – ratnici u maršu, ljubavnici koji beže u novi život, hodočasnici na svojim veselim pohodima, velikani koji idu u prestonicu i iz nje. Priča o Minaguči-ja je društvena istorija Japana kroz 400 godina, sedište pored prstena za neke od najuzbudljivijih događaja u uzbudljivom periodu.



Oliver Statler

Rođen 21. svibnja 1915. Oliver Hadley Statler bio je jedino dijete Mae (Hadley) i dr. Olivera I. Statlera. Odrastao je u Huntleyju, Illinois, maloj mljekarskoj zajednici od oko 700 stanovnika koja se nalazi otprilike 50 milja sjeverozapadno od Chicaga i 25 milja od Elgina, Illinois. Njegov je otac više od četrdeset godina služio zajednici kao liječnik i kirurg.

Oliver H. Statler pohađao je javne škole u Huntleyju prije nego što je diplomirao na Elgin Academy kao izvanredan učenjak i vođa u svojoj klasi. Bio je član Cum Laude Honor Society i osvojio je nagradu za izvrsnost u engleskom jeziku, zlatnu medalju za svoju sposobnost kao debatant i još jednu zlatnu medalju kao govornik kada je diplomirao na Akademiji 1932. Nastavio je školovanje na Sveučilište u Chicagu tijekom uzbudljivih godina kada je Robert M. Hutchins bio predsjednik. Aktivirao se u Drama Clubu i sudjelovao u produkciji predstava uključujući i onu u kojoj je George Orwell igrao Hamleta. Godine 1936. Oliver je diplomirao na sveučilištu i započeo ono što će biti doživotna veza sa svojom alma mater.

Nakon što je diplomirao, radio je u poslovnom odjelu na Sveučilištu u Chicagu kao pomoćnik bursara od 1937. do 1941. kada je pozvan u vojsku. Uvršten je u pripadnika Nacionalne garde Illinoisa, 33. pješačke divizije, gdje je brzo promaknut u glavnog narednika i služio je od 1941. do 1945. godine.


Tijekom Drugog svjetskog rata bio je stacioniran na Pacifiku, uključujući Novu Gvineju i Filipine, ali je bio kod kuće na dopustu kada je rat završio. Zatražio je povratak u svoju jedinicu na dužnost tijekom okupacije Japana, ali je otpušten. Ostatak njegovih iskustava najbolje je opisati Statlerovim riječima:

“Osjećajući se prevarenim jer mi je uskraćen pogled na Japan, preuzeo sam položaj državne službe u vojsci kako bih tamo stigao. Stigao sam u Yokohamu u travnju 1947., vrlo neupućen u Japan, ali istovremeno fasciniran njime. Ostao sam u vojsci kao proračunski i fiskalni administrator do prosinca 1954., živeći i radeći u Yokohami i Tokiju. Nakon umirovljenja iz državne službe, ostao sam u Japanu još četiri godine kako bih istraživao i pisao.

Rano tijekom svog boravka vidio sam malu izložbu suvremenih japanskih grafika, uglavnom drvoreze. Zaljubio sam se u njih, upoznao mnoge umjetnike i započeo zbirku koja sada broji više od tisuću grafika i nalazi se na Institutu za umjetnost u Chicagu. Moje zanimanje za te tada sasvim nepoznate grafike dovelo je do poziva da pročitam rad o njima pred Azijskim društvom Japana u Tokiju u veljači 1955.

Naša zajednička ljubav prema japanskim grafikama dovela je do trajnog prijateljstva s Jamesom A. Michenerom. Michener je Charlesu Tuttleu preporučio da se moj rad proširi u knjigu i rezultat je bila moja prva knjiga, Modern Japanese Prints: An Art Reborn (Tuttle, 1956.). Kasnije sam pisao eseje za knjige o pojedinačnim umjetnicima, uključujući Koshiro Onchi, Kiyoshi Saito, Shiko Munakata i Umetaro Azechi, au međuvremenu sam radio kao umjetnički kritičar za Asahi Evening News na engleskom jeziku.

Povratak na vrh

Rođenje remek-djela
(nastavljaju se Statlerove riječi)
Tijekom mog prvog ljeta u Japanu, 1947., pobjegao sam od vrućine Yokohame posjetivši Minaguchi-ya, gostionicu na staroj cesti Tokaido između Tokija i Kyota. Prvi posjet doveo je do mnogih drugih, do prijateljstva s obitelji gostionice i saznanja o njihovoj povijesti. Ovo početno izlaganje povijesti Japana bilo je potaknuto mojim entuzijazmom za Kabuki kazalište, čije su mnoge predstave izvedene iz povijesnih događaja.

Minaguchi-ya bila je stara četiri stoljeća i uvijek ju je vodila jedna stalna obitelj; budući da je ležao na onome što bi se moglo nazvati glavnom japanskom ulicom, Tokaido Roadom, mnogo je povijesti prošlo pred njegovim vratima i ponekad ušlo. Michener me potaknuo da napišem priču o gostionici, a 1958. ponio sam kući veći dio rukopisa za Japanese Inn (Random House, 1961.), koji sam posvetio Micheneru u znak priznanja za njegovo prijateljstvo i pomoć.

Godine 1961. vratio sam se u Japan kako bih dvije godine živio u Shimodi, luci koju je otvorila pomorska ekspedicija komodora M. C. Perryja 1853.-1854. i mjestu prvog konzulata SAD-a u Japanu. Ovdje sam napisao tekst za The Black Ship Scroll (Weatherhill, 1963), koji reproducira drske skice Amerikanaca anonimnog japanskog umjetnika. Tijekom ovog boravka obavio sam velik dio istraživanja za Shimoda Story (Random House, 1969.), prikaz japanskog i prvog američkog generalnog konzula i kasnijeg ministra u Japanu, Townsenda Harrisa.

Godine 1976. radio sam na scenarijima za ambicioznu televizijsku seriju o japanskoj povijesti i kulturi koju je producirao konzorcij pod nazivom Sveučilište Srednje Amerike. Serija je bila zamisao profesora Edwina O. Reischauera, koji je služio kao viši savjetnik; bio je okosnica tečaja za učenje kod kuće, ali je također trebao biti zanimljiv općem gledatelju i koristan u učionici.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 75551621
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Fali nulta stranica. Pecat!

Očaravajuća priča o Minaguči-ja, drevnoj gostionici na Tokaido putu, osnovanoj uoči uspostavljanja Tokugava šogunata. Putnici i gosti ulivaju se u gostionicu i pored njih – ratnici u maršu, ljubavnici koji beže u novi život, hodočasnici na svojim veselim pohodima, velikani koji idu u prestonicu i iz nje. Priča o Minaguči-ja je društvena istorija Japana kroz 400 godina, sedište pored prstena za neke od najuzbudljivijih događaja u uzbudljivom periodu.



Oliver Statler

Rođen 21. svibnja 1915. Oliver Hadley Statler bio je jedino dijete Mae (Hadley) i dr. Olivera I. Statlera. Odrastao je u Huntleyju, Illinois, maloj mljekarskoj zajednici od oko 700 stanovnika koja se nalazi otprilike 50 milja sjeverozapadno od Chicaga i 25 milja od Elgina, Illinois. Njegov je otac više od četrdeset godina služio zajednici kao liječnik i kirurg.

Oliver H. Statler pohađao je javne škole u Huntleyju prije nego što je diplomirao na Elgin Academy kao izvanredan učenjak i vođa u svojoj klasi. Bio je član Cum Laude Honor Society i osvojio je nagradu za izvrsnost u engleskom jeziku, zlatnu medalju za svoju sposobnost kao debatant i još jednu zlatnu medalju kao govornik kada je diplomirao na Akademiji 1932. Nastavio je školovanje na Sveučilište u Chicagu tijekom uzbudljivih godina kada je Robert M. Hutchins bio predsjednik. Aktivirao se u Drama Clubu i sudjelovao u produkciji predstava uključujući i onu u kojoj je George Orwell igrao Hamleta. Godine 1936. Oliver je diplomirao na sveučilištu i započeo ono što će biti doživotna veza sa svojom alma mater.

Nakon što je diplomirao, radio je u poslovnom odjelu na Sveučilištu u Chicagu kao pomoćnik bursara od 1937. do 1941. kada je pozvan u vojsku. Uvršten je u pripadnika Nacionalne garde Illinoisa, 33. pješačke divizije, gdje je brzo promaknut u glavnog narednika i služio je od 1941. do 1945. godine.


Tijekom Drugog svjetskog rata bio je stacioniran na Pacifiku, uključujući Novu Gvineju i Filipine, ali je bio kod kuće na dopustu kada je rat završio. Zatražio je povratak u svoju jedinicu na dužnost tijekom okupacije Japana, ali je otpušten. Ostatak njegovih iskustava najbolje je opisati Statlerovim riječima:

“Osjećajući se prevarenim jer mi je uskraćen pogled na Japan, preuzeo sam položaj državne službe u vojsci kako bih tamo stigao. Stigao sam u Yokohamu u travnju 1947., vrlo neupućen u Japan, ali istovremeno fasciniran njime. Ostao sam u vojsci kao proračunski i fiskalni administrator do prosinca 1954., živeći i radeći u Yokohami i Tokiju. Nakon umirovljenja iz državne službe, ostao sam u Japanu još četiri godine kako bih istraživao i pisao.

Rano tijekom svog boravka vidio sam malu izložbu suvremenih japanskih grafika, uglavnom drvoreze. Zaljubio sam se u njih, upoznao mnoge umjetnike i započeo zbirku koja sada broji više od tisuću grafika i nalazi se na Institutu za umjetnost u Chicagu. Moje zanimanje za te tada sasvim nepoznate grafike dovelo je do poziva da pročitam rad o njima pred Azijskim društvom Japana u Tokiju u veljači 1955.

Naša zajednička ljubav prema japanskim grafikama dovela je do trajnog prijateljstva s Jamesom A. Michenerom. Michener je Charlesu Tuttleu preporučio da se moj rad proširi u knjigu i rezultat je bila moja prva knjiga, Modern Japanese Prints: An Art Reborn (Tuttle, 1956.). Kasnije sam pisao eseje za knjige o pojedinačnim umjetnicima, uključujući Koshiro Onchi, Kiyoshi Saito, Shiko Munakata i Umetaro Azechi, au međuvremenu sam radio kao umjetnički kritičar za Asahi Evening News na engleskom jeziku.

Povratak na vrh

Rođenje remek-djela
(nastavljaju se Statlerove riječi)
Tijekom mog prvog ljeta u Japanu, 1947., pobjegao sam od vrućine Yokohame posjetivši Minaguchi-ya, gostionicu na staroj cesti Tokaido između Tokija i Kyota. Prvi posjet doveo je do mnogih drugih, do prijateljstva s obitelji gostionice i saznanja o njihovoj povijesti. Ovo početno izlaganje povijesti Japana bilo je potaknuto mojim entuzijazmom za Kabuki kazalište, čije su mnoge predstave izvedene iz povijesnih događaja.

Minaguchi-ya bila je stara četiri stoljeća i uvijek ju je vodila jedna stalna obitelj; budući da je ležao na onome što bi se moglo nazvati glavnom japanskom ulicom, Tokaido Roadom, mnogo je povijesti prošlo pred njegovim vratima i ponekad ušlo. Michener me potaknuo da napišem priču o gostionici, a 1958. ponio sam kući veći dio rukopisa za Japanese Inn (Random House, 1961.), koji sam posvetio Micheneru u znak priznanja za njegovo prijateljstvo i pomoć.

Godine 1961. vratio sam se u Japan kako bih dvije godine živio u Shimodi, luci koju je otvorila pomorska ekspedicija komodora M. C. Perryja 1853.-1854. i mjestu prvog konzulata SAD-a u Japanu. Ovdje sam napisao tekst za The Black Ship Scroll (Weatherhill, 1963), koji reproducira drske skice Amerikanaca anonimnog japanskog umjetnika. Tijekom ovog boravka obavio sam velik dio istraživanja za Shimoda Story (Random House, 1969.), prikaz japanskog i prvog američkog generalnog konzula i kasnijeg ministra u Japanu, Townsenda Harrisa.

Godine 1976. radio sam na scenarijima za ambicioznu televizijsku seriju o japanskoj povijesti i kulturi koju je producirao konzorcij pod nazivom Sveučilište Srednje Amerike. Serija je bila zamisao profesora Edwina O. Reischauera, koji je služio kao viši savjetnik; bio je okosnica tečaja za učenje kod kuće, ali je također trebao biti zanimljiv općem gledatelju i koristan u učionici.
75551621 Japanese Inn - Oliver Statler

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.