Zapad je dahtao, žudeo je za svojim mrtvim suncem, izgubljeni
životni nerv, pokopano slavlje. (...) Rađala se,
neodoljivom silinom, sekta tragalaca za Rajem. Davne
1492. novoimenovani admiral Okeanskog mora napušta obale Mediterana u potrazi
za novim i kraćim trgovačkim putem do Indije, ali umesto toga trijumfalno
pronalazi Ovozemaljski raj, pitomi arhipelag bezbrižno ušuškan u tropskom
zagrljaju zaliva koji danas nazivamo Meksičkim. Dekadentni velikaši sa španskog
dvora koji su ga poslali tamo dobro su znali da ne postoji nijedna potraga za
rajem koja ne podrazumeva i bekstvo iz pakla. Apsurd se sastoji u tome što
otkriće takvog mesta neminovno dovodi do gubitka njegovih rajskih atributa.
Zašto otkrivati raj tek da bi se oskrnavio? Jedini logični odgovor svodi se na
pohlepu i ljudski nagon da prelazi stare i otkriva nove granice. Koristeći
opštepoznate istorijske činjenice kao polazište, A...