| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 2017
ISBN: 978-86-521-1501-3
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Laguna 2017 326 strana, 16 strana s tablama : fotografije
odlična očuvanost
„Titov prevodilac“ Ivana Ivanjija je roman koji kroz lik prevodioca u neposrednoj blizini Josipa Broza Tita prikazuje jugoslovenski politički vrh, diplomatiju, državnu ideologiju i svakodnevicu jednog političkog sistema, ali istovremeno govori o mnogo širim temama: odnosu pojedinca i vlasti, jeziku, istini, lojalnosti, istorijskom pamćenju i prolaznosti političke moći.
Naslovni Titov prevodilac nalazi se u specifičnom položaju: on je dovoljno blizu centru vlasti da čuje i vidi ono što običan građanin ne može, ali je istovremeno dovoljno na margini da može da posmatra političke događaje sa izvesnom distancom. Njegov posao nije samo mehaničko prevođenje reči. Prevodilac mora da razume šta političar zaista želi da kaže, šta prećutkuje i kako određenu poruku treba preneti drugoj strani.
Zbog toga je jezik jedan od važnih motiva romana.
Titov lik
Tito se pojavljuje kao istorijska ličnost, ali roman ne predstavlja samo njegovu zvaničnu političku sliku. U fokusu su i:
način na koji govori;
način na koji komunicira sa strancima;
odnos prema saradnicima;
diplomatski nastup;
autoritet;
politički pragmatizam;
sposobnost prilagođavanja različitim sagovornicima.
Tito je istovremeno državnik, politički simbol i čovek čiji se istorijski značaj menja sa protokom vremena.
Prevodilac kao posmatrač istorije
Posebno zanimljiv aspekt romana jeste položaj čoveka koji nije glavni učesnik istorijskih događaja, ali im neposredno prisustvuje.
Prevodilac čuje razgovore, prati susrete i putovanja i postaje svojevrsni posrednik između:
jezika → politike → različitih država → različitih mentaliteta.
On zbog toga može da primeti razliku između:
onoga što političari javno govore;
onoga što zaista misle;
onoga što prevodilac prenosi;
onoga što druga strana razume.
Roman tako postavlja pitanje: da li je uopšte moguće potpuno neutralno prevesti političku poruku?
Glavne teme
1. Vlast i pojedinac
Roman istražuje šta se događa sa pojedincem kada se nađe blizu velikog centra političke moći.
2. Jezik i politika
Prevođenje nije samo zamena jedne reči drugom. Politički govor ima kontekst, ironiju, diplomatske formule i skrivene poruke.
3. Tito i Jugoslavija
Kroz ličnost Tita roman otvara pitanja o:
socijalističkoj Jugoslaviji;
nesvrstanosti;
odnosima sa velikim silama;
jugoslovenskoj diplomatiji;
unutrašnjoj političkoj strukturi;
Titovom kultu ličnosti.
4. Istorija i sećanje
Jedna od važnih tema je način na koji se istorija menja u ljudskom sećanju.
Ono što je u jednom trenutku izgledalo kao trajni politički poredak kasnije može postati predmet istorijskog istraživanja, nostalgije ili kritike.
5. Istina i zvanična verzija događaja
Roman problematizuje razliku između:
onoga što se dogodilo → onoga što je rečeno → onoga što je prevedeno → onoga što je zapisano kao istorija.
6. Identitet
Prevodilac se nalazi između više jezika, kultura i političkih svetova. Zbog toga je pitanje ličnog identiteta povezano sa pitanjem pripadanja Jugoslaviji i Evropi.
Ključni pojmovi
Prevodilac – posrednik između jezika, ali i između kultura i političkih svetova.
Diplomatija – politička komunikacija između država.
Politički govor – jezik kojim vlast oblikuje poruke, stavove i političku stvarnost.
Jugoslavija – ključni istorijski i politički okvir romana.
Tito – centralna istorijska ličnost i simbol jugoslovenskog socijalizma.
Nesvrstanost – jugoslovenska spoljna politika koja je nastojala da Jugoslaviju pozicionira izvan blokovske podele sveta.
Socijalizam – političko-društveni sistem Jugoslavije.
Kult ličnosti – izgradnja snažnog javnog lika političkog vođe.
Ideologija – sistem političkih i društvenih ideja kojima se opravdava određeni poredak.
Propaganda – oblikovanje javnog mišljenja putem kontrolisanih poruka.
Diplomatski jezik – pažljivo oblikovan jezik kojim se često izbegavaju direktne i konfliktne formulacije.
Lojalnost – odnos pojedinca prema državi, vođi ili političkom sistemu.
Istorijsko sećanje – način na koji društvo i pojedinci pamte prošlost.
Politička moć – sposobnost pojedinca ili institucije da utiče na odluke i ponašanje drugih.
Posredovanje – prenošenje poruke između različitih ljudi, jezika i kultura.
Identitet – osećaj pripadnosti pojedincu, narodu, državi ili kulturnom prostoru.
Ključne reči
Ivan Ivanji, Titov prevodilac, Josip Broz Tito, Jugoslavija, socijalizam, diplomatija, prevodilac, jezik, politički govor, nesvrstanost, međunarodni odnosi, politička moć, vlast, kultura, ideologija, kult ličnosti, propaganda, istorija, istorijsko sećanje, istina, lični identitet, diplomatski odnosi, politička komunikacija, hladni rat, Jugoslavija i velike sile, posredovanje, lojalnost, državnik, politički sistem, sećanje, prošlost.
„Titov prevodilac“ je priča o čoveku koji se, zahvaljujući svom jeziku i profesiji, našao blizu jednog od najmoćnijih političara svog vremena i kroz tu poziciju posmatra Titovu Jugoslaviju, diplomatiju, vlast, jezik i prolaznost istorije.