Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

GORDANA MARIJA JURIĆ ZAGORKA KOMPLET 1-12
Ovo Zagorkino najopsežnije delo govori o godinama vladavine hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina, njegovoj smrti, borbi udovice Beatrice od Napulja i nezakonitog sina Ivana za prestolje krajem 15. veka. Glavna junakinja Gordana Brezovačka razapeta je između svete dužnosti prema domovini i osobnih osećaja te je tako upletena u niz spletki oko nasleđa i stranih političkih interesa. U lepoj i odvažnoj Gordani odražavaju se običaji epohe, povijesna zbivanja, konfrontiraju želje i nade pobednika i pobeđenih. Zagorkina magična sposobnost da poput Šeherezade iz “Tisuću i jedne noći” neprestance izmišlja nove priče, da u njih uvodi nove junake, smišlja nove epizode kroz koje defiliraju lica odevena u blistave kostime, snažnija je od čitateljeva racionalnog poimanja stvarnih povijesnih činjenica. U “Gordani - kraljici Hrvata” čitatelji se susreću s pokušajem sentimentalnoga i iracionalnog opravdanja i objašnjenja hrvatske povijesti. Pisana u tradiciji feljton-romana, “Gordana” pokazuje, možda više nego njezina ostala djela, težnju da se uhvati u koštac s velikim temama nacionalne povijesti. Jedan je lik prikazan u kontrapunktu s povijesnim zbivanjima u rasponu od prvih godina vladavine Matijaša Korvina (1458-1490) pa do bitke na Mohačkom polju (1526). Lepa i odvažna žena biva neprestano razapinjana između svete dužnosti prema domovini i osobnih osećaja te je tako upletena u spletke oko nasljeđa, nestanka kraljevske loze, stranih političkih interesa. Njezina se sudbina u Zagorkinoj romanesknoj obradi pretvara u zrcalo u kojemu se odražavaju običaji epohe, putovi povijesnih zbivanja, konfrontiraju želje i nade pobednika i pobeđenih.
Tvrdi kožni povez
Izdavač Stvarnost Sveučilišna naklada Liber 1984
1-2. PROROČANSTVO NA KAMENITIM VRATIMA.
3-4-5-6. PAKAO PRESTOLA.
7-8-9-10-11-12. VELIKI SUD
Knjiga Gordana je vrhunac Zagorkinog književnog opusa i ujedno njeno najopsežnije delo u čak 12 knjiga. Akcija, ljubavni zapleti, politika, spletke i stalna neizvesnost šta će se dogoditi na sledećoj stranici pravi su pokazatelji koliko je Zagorka bila ispred svog vremena i kako je danas, gotovo 80 godina nakon prvog izdanja, i dalje aktuelna i apsolutno bezvremena spisteljica.

Ovo luksuzno i atraktivno izdanje zasigurno će obradovati sve čitataoce koji su se već susreli sa Zagorkom i potstaći ih da se još jednom vrate svojoj omiljenoj spisateljici, a zasigurno će privući i nove generacije čitalaca koji do sada nisu imali priliku uroniti u fantastični literarni svet najveće hrvatske spisateljice.

O autoru

Marija Jurić Zagorka (Negovec kraj Vrboveca, 2. mart 1873. - Zagreb, 30. novembar 1957)[1] bila je hrvatska književnica i novinarka

Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Djelovala i jedno vrijeme uređivala Obzor. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije, kao i za ženska prava. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Štrosmajer, koji ju je nagovorio na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne istorije. Neka njena prozna djela su dramatizovana i ekranizovana.

Biografija
Rodila se u selu Negovec kraj Vrboveca u imućnoj porodici vlasnika velikog imanja barona Rauha. Iako dobrog imovnog stanja, porodica u kojoj je bilo četvoro djece, živjela je, kako to sama Zagorka svjedoči, prilično nesrećno. Pučku školu je pohađala u Varaždinu i Zagrebu. Nakon šest godina školovanja u zagrebačkom Samostanu milosrdnica, Zagorka odlazi iz Zagreba. Konačno će se vratiti tek nakon sedam godina, da bi tu doživjela duboku starost i umrla 30. novembra 1957.

Novinarska karijera Marije Jurić Zagorke počinje sa anonimnim tekstom „Jedan minut” u zagrebačkom Obzoru, nakon čega je na preporuku biskupa Josipa Jurja Štrosmajera, postala članica uredništva toga lista. Od predstavnika štamparije Zagorka je pak čula vrlo nepovoljnu reakciju: „Novinarsko zvanje je isključivo muško, a Vi baš ni po čemu nemate sposobnosti za to. Ko hoće pisati u Obzoru mora biti neko.” Zagorka se cijeloga života žestoko borila da dokaže kako ona jeste „neko`. Izvještavala je o političkim zbivanjima, iz Parlamenta, bila dopisnica iz Budimpešte i Beča. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama, bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije. Za vrijeme utamničenja dvojice urednika Obzora 1896. sama je uređivala list. Pokrenula je i uređivala prvi list u Hrvatskoj namijenjen isključivo ženama, i tako nazvan - `Ženski list` od 1925. do 1938., zatim `Hrvaticu`. Uprkos tome stalno je bila izložena podsmijehu i poniženju.

Kod čitalaca, Zagorka je bila veoma popularna. Možda baš zbog toga nisu joj bile sklone neke tadašnje književne veličine, npr. Đalski, koji je njena književna ostvarenja nazivao šundom za kravarice. A zamjerke je nalazio i njenu novinarskom radu. Svoje romane, u kojima je pokazala posebnu vještinu pripovijedanja, koji su je učinili prvom hrvatskom autorkom literature za široke mase, počela je pisati, baš kao i novinarske tekstove, na nagovor biskupa Štrosmajera.

Ispreplićući intrigantne, uglavnom ljubavne zaplete, i nacionalne teme ostvarila je niz feljtonskih romana koji su objavljivani uglavnom kao dodatak Obzora. Čitaoci su željno iščekivali svaki nastavak Gričke vještice, Plamenih inkvizitora, Gordane, Jadranke, Kćeri Lotršćaka, Kneginje iz Petrinjske ulice i drugih Zagorkinih opsežnih romana u kojima je stvorila veliku galeriju romanesknih likova.

Kritika je nije cijenila, a čak ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj literaturi. Tek u novije vrijeme može se govoriti o primjerenijoj pažnji koja se daje njenom djelu. Možda je svijest o Zagorkinoj vrijednosti ponajbolje izrazio književnik Pavao Pavličić koji u „Pismima slavnim ženama” kaže: „Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za Vas.”

STANJE ODLIČNO

HOD. D. 0,