Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

KARABEG - Nedžad Ibrišimović

IZDAVAČ: Svjetlost Sarajevo
GODINA IZDANJA: 1971.
BROJ STRANA: 109
POVEZ: tvrd

Dželaludin Taib Karabeg rodio se u Mostaru godine hidžretske 1265.Bio je obdaren umnošću,ljepotom,istrajnošću,skromnošću,a duša mu je bila vedra.Otac mu je bio bogat čovjek pa ga je dao na nauke u Stambol.Kada je Karabeg otšao u Stambol bilo mu je dvadeset godina,a kada se povratio u Mostar, bilo mu je dvadeset i četiri.

Od 1272. do 1275. mostarski prvaci nikako se nisu mogli složiti koga da izaberu za muftiju,ali im se mladić učini podoban.Tako je Karabeg postao najmlađi muftija u historiji Bosne i Hercegovine.Ali samo što su ga darovali, on ono zlato pokupi i podijeli siromasima pa i sam pridoda kesu dukata, a njih napadne i javno osramoti za nedjela koja su počinili.Prvake to ražesti, ali ništa ne rekoše, nego se tajno zavjetovaše da Karabega ubiju.

Zgoda za njihov naum ubrzo se ukaže.Seljaci oko Nevesinja zatraže vojsku da ih zaštiti od razbojnika,ali ih mostarski mutesarif-paša,kajmekam i kadija odbiju.Nevesinjci onda odu Karabegu, a on ih primi,sasluša, fetvom naredi da se vojska okupi i sam je povede Nevesinju.

Mutesarif-paša optuži Karabega za pobunu,a valija tu tužbu izašalje veziru u Carigrad.

Neki se tome obradovaše,a neki se tome ražalostiše,jer su i oni i ovi mislili da se muftija živ neće vratiti.

Karabegov otac bio je odlučan čovjek,pa u inat ulemi i ostalim zlobnicima oženi sina Umihanom, lijepom Mostarkom,kćerkom zaima Abaz-bega Čauševića,koji je bio u zavadi s mutesarif-pašom.I to ga oženi onaj dan kada je Dželaludin morao u Stambol Velikom veziru na odgovor.

Bi sjajna svadba, muftija priđe svojoj ženi, ali usred veselja zajaha konja i ode u Dubrovnik, a odatle lađom u Carigrad.

U Carigradu ostane četiri mjeseca i umjesto kazne dobije mevlevijetti mehdžid,titulu kadijskog mulle,pregršt darova, sultanov blagosov, vezirovo povjerenje, siđe na kamili u Meku da obavi hodočašće,svrgnu mostarskog mutesarif-pašu i sarajevskog valiju i nakon devet mjeseci vrati se u Mostar.

Za to vrijeme umro mu je otac, a rodio mu se sin.

Nastavio je posao muftije, i za godinu dana, svojim dosljednim poštenjem i u vjerskim i u svjetovnim stvarima, odbio je sve ljude od sebe.Umihana se kamenila u njegovom zagrljaju, a mnogima je draža bila kadijina osuda nego muftijina pravednost.Prvaci su tražili ubicu.

Početkom 1295.godine Dželaludin Taib Karabeg se zatvori u kuću i ostane u njoj više od pola godine,nikako ne izlazeći.Domalo vremena Mostarci počeše na sva usta hvaliti mudrost i veličinu svoga muftije,odlučno odbivši da uzmu drugoga, pa makar Karabeg više nikada ne izašao među njih.Mutesarif-paša vještim spletkama ponovo dobi mutesarifluk, a podmitljivost, laž, zlo i nevolje uzeše maha.

Tako Mostarce zateče ljeto i vijest da će Austro-Ugarska zaposjednuti Bosnu i Hercegovinu.

Jedni su bili za to da se grad odupre ulasku vojske, drugi navališe na kapiju Karabegove kuće da traže savjet.On izađe pred njih i reče im da bi ovaj rat bio protiv Boga,sultana i razuma.

Mutesarif-paša i ostali prvaci sazovu narod na dovu,izvjese pobunjeničku zastavu na Tabiju,prenesu barut,topove i oružje iz Tvrđave pod Konak, optuže muftiju za izdaju, pa stanu vijećati kao da se odupru kauru.

Karabeg siđe među njih, a vojska pod Konakom, njih oko tri hiljade, rastavi se da on prođe.Čim stade među prvake, jedan između njih poteže nož u nakani da ga ubije, ali nekolicina skoči Karabegu u odbranu vičući da je ovaj što je potegao nož sulud i da ne vlada sobom.Nisu željeli da krv padne u Konaku, nego Karabegu odmah ponude da im bude vođ,što on odbi.Ponudiše mu da im bude reis, a on i to odbi.Ponudiše mu da im bude imam, a on razdrlji košulju na prsima i reče:“Ako vam je namjera da me ubijete, evo-ubijte me, ali znajte da ja nisam za ovaj rat.“

Tako ih zauzda i pokoleba.

Bašibozuci podno Konaka znali su o čemu govori u mutesarifhani, pa se niotkud nije čuo ničiji glas do Karabegov.

„Trideset hiljada vojnika nadire na Mostar i nisu dalje nego četiri sahata hoda, a nas je deset puta manje.Za dva dana ne bismo prenijeli barut i topove do Bijele Crkve a kamoli za četiri sahata.Pomoć iz Albanije i Konjica nećemo živi dočekati i grad će biti spržen.Kajtaz-paša sa svojih pet hiljada Arnauta neće nam priteći u pomoć.Redifski bataljon već pljačka grad…“

I pošto je poduže tako govorio,zaplaka.Svi se nadigoše da govore, a i vojska se uznemiri;već su se čuli pucnji i povici.Mutesarif-paša podiže ruku i reče:“Ako si protiv rata,a ti izdaj fetvu!“

Jednog čovjeka Bog toliko ne opterećuje!

Prvo zašutješe,a onda onaj što je potegao nož prihvati „Izdaj fetvu“!Svima se ote iz usta:“Izdaj fetvu!…“

Ali bašibozucima se vijećanje učini predugo,zapucaše prema Konaku,povikaše koliko ih grlo nosi i kidisaše na svoje vođe.Očas se od usta do usta pronese lažan glas:“Muftija piše fetvu o predaji“.Neki se prvaci razbježaše i posakrivaše, a Karabeg osta nijem i nepomičan sve dok ga vojnici ne dokopaše.“Ubijte nevjernika!“ urlali su.

Zabadali su svoje noževe ni duboko ni u srce i škrto s njega otkidali komad po komad.Dželaludin Taib Karabeg je dugo ostao na nogama opominjući ih na kaznu koja ih dočekuje.Kada je pao i izdahnuo, svukli su sa njega odjeću, a jedan donese Knjigu i otvoreno je baci na njegova prsa smijući se i govoreći:“Na,sada izdaj fetvu,murtate!“

Toga su bašibozuci grlili i ljubili, a onda su se svi zajedno uputili Karabegovoj kući.Tu posegoše rukama za niskom dukata oko Umihaninog vrata, ali je niska bila od konjske strune pa su dugo vukli dok je nisu prekinuli.Sve su prevrnuli tražeći zlato, a onda su kuću zapalili i ponovo sišli na Tepu.Vojska je pljačkala grad.

Oko hiljadu pobunjenika izađe austrougarskoj vojsci u susret, ali samo što su pripucali, pobjegoše očajavajući.

Karabega je u žurbi i strahu sahranilo jedva desetak ljudi, a mostarski prvaci požuriše kaurskom generalu i pokloniše mu se.Šestog šabana 1265.godine vojska je ušla u Mostar.(1878).

Izvor:Nedžad Ibrišimović-„Žurno ispričao Šamilov mlađi sin“;Svjetlost SA 1997.

Nedžad Ibrišimović (2o. oktobra 1940. Sarajevo – 15. septembra 2011. Sarajevo) je pripovjedač, romansijer, dramski pisac i publicist. Osnovnu školu je završio u Žepču. Školu za primijenjenu umjetnost, odsjek vajarstvo, završio je 1961. godine u Sarajevu. U Sarajevu je 1977. i diplomirao na Filozofskom fakultetu, odsjek filozofija. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine od 1964. godine i član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Dopisni je član ANUBiH od 2008. godine.
U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 neposredno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao podružnicu Kulturnog društva Bošnjaka Preporod koja je radila i u doba blokade ovog dijela grada Sarajeva. Predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine u dva mandata, od 1993. do 2001. godine. Od 1995. do 1998. bio je glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost Život. Osnivač i predsjednik Legološkog udruženja BiH.
Autor je više knjiga priča, pripovijesti, drama i romana koje su prevođene na češki, turski, albanski, španski, arapski, engleski, francuski, njemački i talijanski jezik. Prvu priču objavio je još kao osnovac u listu Plavi vjesnik (U bostanu), a potom se pojavio u Oslobođenju pričom Posjeta 1959. godine, nakon čega slijedi bogat pripovjedački i romaneskni opus. Veliki dio Ibrišimovićeve proze uobličen je u dramske tekstove koji su predstavljeni na mnogim bosanskohercegovačkim scenama, ali i izvan njih. Autorova pozorišna adaptacija Ugursuza gostovala je u četiri grada Poljske (Vroclav, Krakov, Lođ i Varšava), te Sterijinom pozorju u Novom Sadu. Sam autor je dramatizovao romane Ugursuz (1970) i Karabeg (1983). Drame Nedžada Ibrišimovića izvođene su na festivalima u Bosni i Hercegovini i to na Susretima pozorišta / kazališta BiH u Brčkom, Pozorišnim kazališnim igrama u Jajcu i Festivalu bosanskohercegovačke drame u Zenici. Autor je i nekoliko radio-drama, te TV-drame Ćilim, prvi put emitovane 1970. godine u režiji Aleksandra Jevđevića. Prema romanu Ugursuz snimljen je TV-film u režiji Pjera Majhrovskog za čiju je filmsku adaptaciju Nedžad Ibrišimović nagrađen prvom nagradom za tekst na bledskom festivalu (1970). Naporedo sa pisanjem proze Nedžad Ibrišimović se bavio i likovnom umjetnošću, vajao je i slikao. Imao je četrnaest samostalnih izložbi. Značajna zbirka njegovih portreta Abdulaha Sidrana pohranjena je 2000. godine u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Nakon izlaska iz štampe romana Vječnik (2005), Društvo pisaca BiH donijelo je odluku o njegovoj kandidaturi za Nobelovu nagradu za književnost.

BIBLIOGRAFIJA
1. Kuća zatvorenih vrata, priče, Svjetlost, Sarajevo, 1964.
2. Ugursuz, roman, Svjetlost, Sarajevo, 1968; Zla krev, prijevod na češki Milada Nedvedeva, Odeon, Praha, 1976; Ugursuz, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982; Ugursuz, edicija Savremana književnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1985; Ogursezi, prijevod na albanski Musa Ramadani. Rilindija, Prishtine 1988; Ugursuz, edicija Muslimanska književnost XX vijeka u 25 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1991; Ugursuz, edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga, Preporod, Sarajevo, 1996; Ugursuz, Biblioteka izabranih djela, Svjetlost, Sarajevo, 1997; Ugursuz, Publishing, Sarajevo, 1999; Ugursuz, Autorsko izdanje, Sarajevo, 2009; Ugursuz. V.B.Z., Zagreb, 2011.
3. Karabeg, roman, Svjetlost, Sarajevo, 1971; Karabeg, drugo izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985; Karabeg, El-Kalem, Sarajevo, 1996; Karabey, prijevod na turski jezik, Suat Engüllü, Sakarya Valiligi, Adapazari, 2007.
4. Priče, priče, Svjetlost, Sarajevo, 1972.
5. Živo i mrtvo, priče, Svjetlost, Sarajevo, 1978.
6. Zmaj od Bosne, pripovijest, Svjetlost, Sarajevo, 1980.
7. Bog si ove hefte, autobiografska proza, Svjetlost, Sarajevo, 1980; Car si ove hefte, Autorsko izdanje, Sarajevo, 1991.
8. Šamili i Tubakovi, priče, Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985.
9. Nakaza i vila, kratke priče, Svjetlost, Sarajevo, 1986.
10. Drame, Veselin Masleša, 1988.
11. Kuća bez vrata i druge priče, Svjetlost, Sarajevo, 1989.
12. Braća i veziri, roman, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989; Braća i veziri, Autorsko izdanje, Sarajevo 1991.
13. Dva dana u Al-Akaru, pripovijest, Biblioteka Ključanin, Sarajevo, 1991.
14. Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem, pripovijest, Svjetlost, Sarajevo, 1992; Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem, dvojezično izdanje na bosanskom i engleskom, Ljiljan, Sarajevo, 1994; Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem, pripovijest, Biblioteka Egzil-a-b-c, Ljubljana, 1994; El libro de Adem Kahriman, prijevod na španski Antonio Saborit i Stephen Schwartz, Breve Fondo Editorial, Mexico, 2000; Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem, pripovijest, trojezično izdanje na bosanskom, engleskom i njemačkom, Društvo pisaca BiH, Sarajevo, 2003; Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem, Connectum, Sarajevo, 2006.
15. Zambaci moje duše, pjesme, Preporod, Sarajevo, 1994; Zambaci moje duše, Ocean, Travnik, 1994; Zambaci moje duše, Svjetlost-komerc, Sarajevo, 1994; Bosna je ćilimom zastrta, Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 1996.
16. Ruhani i šejtani inspiracija, članci i intervjui, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1996. Ruhani i šejtani inspiracija, Legološko udruženje u BiH, Sarajevo, 2013.
17. Bio jednom jedan ( 77 priča), kratke priče, OKO, Sarajevo,
2000; Nakaza i vila (Bio jednom jedan, 77 priča), Biblioteka Dani, Sarajevo, 2005; Bio jednom jedan, prijevod na arapski Gamal Muhammed Saed, Kairo, 2007; Bio jednom jedan, Connectum, Sarajevo, 2009.
18. Woland u Sarajevu, drama, CZKIO, Tešanj, 2000.
19. Vječnik (odlomci iz romana u rukopisu), Prusac, 2001.
20. Vječnik, roman, Svjetlost-komerc, Sarajevo, 2005; Vječnik, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2005; Vječnik, Svjetlost-komerc, Sarajevo, 2006; Vječnik, Svjetlost-komerc, Sarajevo, 2006; Vječnik, Autorsko izdanje, Sarajevo, 2007; Vječnik, V.B.Z., Zagreb 2oo7; Vječnik, Zalihica, Sarajevo, 2008; Vječnik, Šahinpašić, Sarajevo, 2008; Eternee, prijevod na engleski Ahmed i Lejla Ananda, ANUBiH, Sarajevo, 2010; Eternee, prijevod na engleski Ahmed i Lejla Ananda, ANUBiH, Sarajevo, 2011. Véčnik, prijevod na češki jezik Mihad Mujanović, Malvern, Praha, 2016.
21. Nepoznati ljudi, izbor priča, Bosanska riječ, Sarajevo, 2009.
22. El-Hidrova knjiga, roman, Autorsko izdanje, Sarajevo 2011.

RADIO I TV-DRAME:
1. Najbolji časovničar na svijetu, radio-drama, 1967.
2. Pisac i njegova kreatura, radio-drama, 1968.
3. Zlatni most, radio-drama, 1968.
4. Ćilim, TV-drama, 1970.
5, Glas koji je pukao o Egidiju, radio-drama, 1974.
6. Izvor, radio-drama, 1977.

POZORIŠNE PRAIZVEDBE
1970. Ugursuz, Bosansko narodno pozorište Zenica, režija Ljubiša Georgijevski
1983. Karabeg, Bosansko narodno pozorište Zenica, režija Sulejman Kupusović
1985/86. Boja hrđe, Kamerni teatar 55, režija Sulejman Kupusović
1996. Karabeg, Bosansko narodno pozorište Zenica, režija Slobodan Stojanović
1997. Zmaj od Bosne, Bosansko narodno pozorište Zenica, režija Gradimir Gojer
1997. Ugursuz, Kamerni teatar 55, režija Gradimir Gojer
2003/04. Woland u Sarajevu, Kamerni teatar 55, režija Gradimir Gojer
2004. Karabeg, Narodno pozorište Tuzla, režija Gradimir Gojer

SAMOSTALNE IZLOŽBE
1985. Sarajevo, Mala galerija Radničkog univerziteta
1988. Sarajevo, Galerija Dom mladih
1989. Sarajevo, Galerija Radničkog univerziteta
1989. Sarajevo, Galerija Leonardo
1990. Sarajevo, Rabuzinov hol
1990. Sarajevo, Dom pisaca
1992. Sarajevo, Dobrinja
1994. Sarajevo, Galerija Paleta
1996. Sarajevo, Dom pisaca
1997. Sarajevo, Galerija Gabrijel
1997. Sarajevo, Galerija Gabrijel
2004. Sarajevo, Galerija Preporod
2006. Sarajevo, Galerija Roman Petrović
2007. Sarajevo, Galerija Gabrijel

NAGRADE
1969. Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za roman Ugursuz
1970. Prva nagrad za dramski tekst na svejugoslovenskom Festivalu
TV-drama na Bledu za televizijsku adaptaciju Ugursuza
1971. Nagrada IP Svjetlost za roman Karabeg
1989. Nagrada IP Veselin Masleša za roman Braća i veziri
1992. Nagrada Društva pisaca za roman Knjiga Adema Kahrimana
2003. Nagrada za najbolji dramski tekst na Festivalu domaće drame u
Zenici za dramu Woland u Sarajevu
2005. Nagrada Skender Kulenović za Izabrana djela
2005. Nagrada BZK Preporod za roman Vječnik
2005. Nagrada izdavača i knjižara BiH za roman Vječnik
2005. Nagrada Hasan Kaimija za roman Vječnik

HOD. L.