ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1978
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Robert Graves, JA, KLAUDIJE CAR I BOG

Robert Graves, jedan od najvažnijih engleskih pjesnika i prozaika 20. stoljeća, pisao je o mnogim povijesnim vremenima i osobama, ali najpoznatiji je po tekstovima o Klaudiju, jednom od rimskih careva za kojeg su suvremenici površno (i pogrešno) govorili kako je bio mucavac i idiot, no vrijeme će pokazati kako je morao biti itekako pametan i vješt da u ona okrutna, sirova i surova vremena preživi teror Augusta, Livije i Tiberija, a kasnije i Kaligule, kojeg je naslijedio.
Mnogo više od mucavca kako su ga prikazivali

Skrivajući se upravo iza svoje neugledne vanjštine mucavca i šepavca, prikazujući se nebitnim u frakcijskim borbama starog Rima, poživio je Klaudije, za ono vrijeme, pristojne godine, istaknuvši se i u pisanju povijesnih knjiga, ali i u ratnoj taktici i pobjedama koje su mu donijele slavu, no i popriličan broj neprijatelja.

Paradoksalno je da jedan, po vokaciji, republikanac, dobiva priliku sjesti na tron ondašnjeg Carstva, ali takva su bila ta tzv. dobra stara vremena. Puno toga možemo naučiti iz Gravesova djela – dvorske borbe, trovanja, okrutna umorstva i progonstva, ali i o ekonomskim, geostrateškim prilikama u Rimu i provincijama. Dakako, na marginama, dotiče se Graves kroz Klaudijeva usta i znanosti (astronomije), ali i religije (kršćanstva i Isusa, o kojem će pisati i u svom kontroverznom djelu ‘Kralj Isus’).

Poseban dio pripovijesti zauzimaju njegovi odnosi sa ženama – od Livije (okrutne i opasne) do Mesaline, jedne od njegove četiri supruge koja je ostala zapamćena u povijesti po svom, eufemistički rečeno, promiskuitetu. I nju je, na kraju priče (i pred kraj života) dao smaknuti. Dakle, nije on bio nikakav strašljivac i jadnik, nego upravo inteligentan čovjek koji je svoje nedostatke pretvorio u prednosti boreći se da preživi hirove i ludosti svojih prethodnika.
Kruha i igara – s mjerom

Promiču tako ispred nas ljudi i životinje (konj Incitatus; također jedna od tragikomičnih povijesnih priča) vođeni vještom rukom pisca koji je, nadahnut povijesnim izvorima, ispleo vrlo zanimljivu priču koja se čita u dahu. Znao je Tiberius Claudius Drusus Nero Caesar Augustus Germanicus Britannicus, car, otac domovine, vrhovni svećenik, pučki tribun i konzul kako svjetini ne treba ni podilaziti. Svjetina voli blagdane, no kad cijela godina postane blagdan i nitko nema vremena za posao – onda je drukčije. „Dosadiše utrke, dosadiše kazališne predstave…“. Kruha i igara – da, ali s mjerom. Puno je Klaudije naučio iz grešaka svojih prethodnika – onih koji su se nastojali održati na vlasti malo dulje, no nisu uspjeli. Svaka sila za vremena, kaže (i ondašnji i sadašnji) narod. Što današnji vlastodršci mogu naučiti iz svega ovog? Puno toga, ali kad si na vlasti i imaš moć, lekcije se brzo zaboravljaju.