ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2009
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Janjicarsko stablo Jason Goodvin istorijski roman kao NOVO sjajno za poklon
Lib40A
Autor: Jason Godvin
Povez: broširan
Br. strana: 322
Format: 15 x 23
Jezik: hrvatski
Izdavač: VBZ Zagreb
Dimension: 24x16
Number of pages: 322
Binding: paperback
Published: 2009
Publisher: V.B.Z., Zagreb
Translated by: Petar Vujačić
Roman Jasona Goodwina `Janjičarsko stablo` odvija se godine 1836. u vrijeme kad sultan pokušava modernizirati zastarjeli imperij. Istovremeno, glavni romaneskni lik Yashim, istražuje slučaj otmice četvorice časnika.
On strahuje od janjičarskog upletanja u reforme. Kamp janjičara je smješteni na starom grčkom hipodromu pored Plave džamije, a tamo Yashim pronalazi seriju misterioznih poruka.
Priča se zahuktava kad iz sultanovog harema stigne obavijest da je ubijena i jedna prelijepa djevojka.
Yashim, eunuh, jedan je od nekolicine Turaka kojemu je dopušteno ući u sultanov harem, a njegov glavni saveznik je sultanova majka, svojedobno oteta u gusarskom prepadu na putu za Francusku.
Jason Goodwin, veliki poznavatelj turske povijesti 19. stoljeća, afirmirao se kao autor izvrsne knjige `Gospodari obzorja - povijesti Osmanskog carstva`. Roman `Janjičarsko stablo` je 2007. godine dobio nagradu Edgar Allan Poe za najbolji kriminalistički roman, a do sada je preveden na 31 jezik.
Ovaj povijesni roman odvija se godine 1836. u vrijeme kad sultan pokušava modernizirati zastarjeli imperij. Istovremeno, glavni lik Yashim istražuje slučaj otmice četvorice časnika. Priča se zahuktava kad iz sultanovog hrema stigne obavijest da je ubijena i jedna prelijepa djevojka. Yashim, eunuh, jedan je od nekolicine Turaka kojemu je dopušteno uči u sultanov harem i istražiti stravičan zločin...
JAŠIM JE OTRESAO TRUN prašine sa suvratka rukava.
»Samo još nešto, markizo«, promrmljao je.
Hladno ga je promatrala.
»Papiri.«
Markiza de Merteuil nasmijala se, kratko.
»Flute! Monsieur Jašim, izopačenost nije riječ koju priznajemo u Akademiji.« Lepeza joj je poigravala. Skrivajući se iza nje gotovo da je prosiktala; »Izopačenost je stanje uma«.
Markiza je iz svog dekoltea izvukla papir i lupnula njime po stolu kao malenim čekićem. Pogledao je bolje. To je uistinu bio malen čekić.
Kuc. Kuc. Kuc
Otvorio je oči i osvrnuo se. Dvorac de Merteuil rasplinuo se u svjetlu svijeća. Sjene su se cerekale pod policama s knjigama, iz uglova sobe - sobe i pol, moglo bi se reći, u kojoj je Jašim u Istambulu živio sam, kao podstanar. Na krilo mu je kliznulo izdanje Opasnih veza uvezano u kožu.
Kuc. Kuc. Kuc.
»Evet, evet«, gunđao je. »Stižem.« Prebacio je ogrtač preko ramena, navukao na noge žute papuče i uputio se do vrata. »Tko je?«
»Teklić.«