| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2009
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Nova, nekorišćena
Car / Rišard Kapušćinjski ; prevela s poljskog Ljubica Rosić
Jedinstveni naslov Cesarz
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 2009
Izdanje 1. izd.
Beograd : Paideia, 2009 (Valjevo : Topalović)
Fizički opis 159 str. ; 21 cm
Biblioteka Maštarije / [Paideia]
Prevod dela: Cesarz / Ryszard Kapuściński
Tiraž 1.000
Str. 151-158: Pogovor / Ljubica Rosić
Predmetne odrednice
Kapuściński, Ryszard, 1932-2007
Etiopija -- Političke prilike -- 1930-1974
Pišući Cara, Kapušćinjski kao da je veoma jasno predvideo neminovnost pada i mehanizme rušenja svake autoritarne vlasti, a ne samo one u Etiopiji. Time ova knjiga pojačava i svoje aktuelno i svoje trajno književno značenje.
Prevedena na više od trideset jezika, ova knjiga nastala je posle njegovog povratka iz Etiopije, gde je radio kao dopisnik Poljske novinske agencije. U Caru opisuje poslednje mesece vladavine Hajla Selasija i njegov dvor, kao i ljude koji su sarađivali s njim. Od njihovih ispovesti Kapušćinjski je stvorio delo koje pokazuje mehanizme vladanja: kako funkcioniše i kako pada autokratska vlast.
Kapušćinjski iz tih razgovora pokušava da izvuče zaključke koji se odnose na autokratski sistem uopšte: „Nije uopšte bilo slučajno to što su se oko cara nalazili većinom podli i prosti ljudi. Podlost i prostota su uslovi za nobilitaciju, na osnovu ovog kriterijuma monarh je birao svoje favorite, za to ih je nagrađivao, davao im privilegije. U dvoru nijedan korak nije napravljen, nijedna reč nije izgovorena bez njegovog znanja i saglasnosti. Drugačije nije moglo da bude jer je uslov za boravak u carevoj sredini bilo negovanje njegovog kulta; ko je u tome slabio i gubio vatrenost – gubio je mesto, otpadao, nestajao. Hajle Selasije je živeo među svojim senkama, njegova svita bila je umnožena monarhova senka.“
Sa distance, s ironijom koja je ponekad na granici crnog humora, Kapušćinjski slika „božansku carevinu“, u kojoj jedna ličnost odlučuje o svemu.