| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1986
ISBN: 73
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autorka: Ljubinka Trgovčević
Izdavač: Narodna knjiga i Srpska književna zadruga (SKZ), Beograd
Godina: 1986
Obim: 358 str.
Sadržaj knjige je prikazan na fotografiji.
Knjiga „Naučnici Srbije i stvaranje Jugoslavije 1914–1920“ autorke Ljubinke Trgovčević je kapitalno istoriografsko delo koje detaljno istražuje ulogu srpske intelektualne i naučne elite u ključnim godinama Prvog svetskog rata i neposredno nakon njega.
Knjiga se bavi fenomenom učešća naučnika i profesora (poput Jovana Cvijića, Aleksandra Belića, Stanoja Stanojevića i drugih) u državnoj politici i diplomatskim misijama. Autorka analizira kako su ljudi od nauke postali politički akteri u prelomnim istorijskim trenucima.
Knjiga je podeljena na nekoliko ključnih celina:
1. Naučnici u Prvom svetskom ratu i izbeglištvu: Kako su se profesori i akademici organizovali nakon povlačenja srpske vojske i države preko Albanije te tokom boravka u egzilu (najviše u Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD).
2. Diplomatske i propagandne misije: Detaljan prikaz misija poput rada Aleksandra Belića i Stanoja Stanojevića u Rusiji (1916–1917), kao i aktivnosti srpskih intelektualaca u Americi radi pridobijanja javnog mnjenja za jugoslovensku ideju.
3. Saradnja i sukobi sa Jugoslovenskim odborom: Odnosi između zvanične srpske vlade, domaćih naučnika i emigrantskih političara okupljenih oko Jugoslovenskog odbora.
4. Različite vizije buduće države: Kako su naučnici, koristeći svoje antropogeografske, istorijske i lingvističke studije (poput Cvijićevih mapa Balkana), kreirali i argumentovali granice nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca na Mirovnoj konferenciji u Parizu.
Knjiga predstavlja nezaobilazno štivo za sve koji proučavaju istoriju stvaranja prve jugoslovenske države, kao i istoriju srpske inteligencije i njene društvene odgovornosti.
Prof. dr Ljubinka Trgovčević (rođena Trgovčević-Mitrović; Sarajevo, 1948 — Beograd, 2022) bila je jedna od najuglednijih savremenih srpskih istoričarki, redovna profesorka Fakulteta političkih nauka (FPN) Univerziteta u Beogradu i istaknuta javna ličnost.
Njen naučni rad ostavio je dubok trag u izučavanju istorije srpske inteligencije, modernizacije društva i formiranja jugoslovenske države.
Diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Njena doktorska disertacija bila je upravo baza za knjigu „Naučnici Srbije i stvaranje Jugoslavije 1914–1920“. Pre nego što je prešla na fakultet, godinama je radila kao naučni savetnik u Istorijskom institutu u Beogradu, gde se profilisala kao stručnjak za modernu istoriju Srbije (19. i 20. vek). Od 2001. godine radila je na FPN-u, gde je predavala Istoriju politike, Istoriju Jugoslavije i Političku istoriju Srbije. Važila je za izuzetno cenjenu profesorku koja je generacije studenata učila kritičkom mišljenju i objektivnom sagledavanju prošlosti.
Ljubinka Trgovčević se prvenstveno bavila društvenom istorijom i istorijom ideja, sa posebnim fokusom na ulogu obrazovanih elita u modernizaciji Srbije. Pored knjige o naučnicima, njena najznačajnija dela su:
• „Planirana elita“ (2003): Monografija koja se bavi školovanjem srpskih studenata u inostranstvu tokom 19. i početka 20. veka i njihovim uticajem na evropeizaciju Srbije.
• „Istorija Srpske književne zadruge“: Detaljna analiza rada jedne od najstarijih i najvažnijih kulturnih institucija u Srbiji.
• Autor je i koautor brojnih naučnih radova, udžbenika i zbornika koji se bave Prvim svetskim ratom, istorijom žena i rodnom ravnopravnošću u akademskoj zajednici.
Bila je prepoznatljiva po svom građanskom i antiratnom angažmanu tokom 1990-ih godina. Aktivno se protivila politici tadašnjeg režima i učestvovala u radu alternativnih obrazovnih mreža (poput Beogradske otvorene škole i Alternativne akademske obrazovne mreže). Nakon demokratskih promena 2000. godine, bila je narodna poslanica u Skupštini Srbije i predsednica Odbora za prosvetu, gde se zalagala za reformu visokog obrazovanja.
Ostala je upamćena kao naučnica izuzetnog integriteta, koja je spajala vrhunsku istoriografsku akribiju sa modernim pristupom društvenoj istoriji.