| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
odlično
Autor: Pera Todorović
Priredila: Latinka Perović
Izdavač: Službeni list SRJ - Beograd,
1997. god.
Tvrd povez, 24,5 cm.
329 str.
Petronije Todorović (Vodice, 2. maj 1852 — Beograd, 24. oktobar 1907) bio je srpski novinar i pisac, jedan od osnivača i vođa Narodne radikalne stranke. Pored novinarstva i pisanja, Todorović je ostao zabeležen po tome što je prvi srpski urednik senzacionalističke štampe.[1]
Pera Todorović
Pera Todorović
Lični podaci
Puno ime
Petronije Todorović
Datum rođenja
2. maj 1852.
Mesto rođenja
Vodice kraj Smederevske Palanke, Kneževina Srbija
Datum smrti
24. oktobar 1907. (55 god.)
Mesto smrti
Beograd, Kraljevina Srbija
Biografija
uredi
Poreklom je iz dobrostojeće porodice iz sela Vodica u okolini Smederevske Palanke. Studirao je pedagogiju u Cirihu, ali je nije završio. U ranoj mladosti bio je jedan od prvih pristalica Svetozara Markovića. Kao briljantan govornik, Todorović je odigrao važnu ulogu u pridobijanju velikog broja pristalica Radikalne stranke. Zbog Timočke bune 1883. godine, bio je zatvoren i osuđen na smrt, ali mu je ta kazna zamenjena robijom. Stranka ga je izbacila iz svojih redova zbog toga što je, na zahtev kralja Milana, koji ga je oslobodio kazne, pokušao radikale da uputi u pravcu sporazuma s naprednjacima i kraljem (1886).
Od tada se bavio isključivo novinarstvom, uređujući svoj list „Male novine“, prvi informativno-senzacionalistički list u Srbiji, zbog čega je bio izrazito neomiljen.
Zajedno sa Čedomiljom Mijatovićem je izmislio seriju tekstova o Kremanskom proročanstvu.[2]
Pošto je homofobija i tada bila vrlo snažna u Srbiji, i jedan ugledni pisac kao Janko Veselinović optužio je Todorovića da je “jedna vrlo gadna bolest društvena... Jedan nazadnjak i u umnom i u moralnom i u seksualnom smislu”, zbog čega ga je Todorović tužio.[3] Zanimljivo je da ce i njegova druga žena (prva Milica Ninković je preminula) pridružila optužbama o Todorovićevoj homoseksualnosti.[4]
Rodna kuća Pere Todorovića
Književnost
uredi
U književnosti se najviše bavio istorijskim temama i prevodio je ruskog pisca Nikolaja Gavriloviča Černiševskog. Vlasnik i urednik je Velikog narodnog kalendara u slikama pod imenom Smiljevac od 1893. godine. Kalendar je bio izuzetno sadržajan.[5]
Dela
uredi
Život i trulež jedan redić iz nauke od društvu (1882)
Uništenje estetike (1882)
Silazak s prestola - roman (1889)
Iz prošlosti - uspomene (1895)
Karađorđe - Smrt Karađorđeva (1924)
Dnevnik jednog dobrovoljca (1938) dnevnik iz srpsko turskih ratova, sa fronta
Listovi iz `Hajdučije` (1985)
Izabrani spisi - društvo i politika (1986)
Izabrani spisi 2 - književnost (1986)
Krvava godina (1991)
Ogledalo zrake iz prošlosti (1904, reprint 1997)
Srpska stvar u Staroj Srbiji/Uspomene na kralja Milana (1997)
Pisma - ličnosti i ličnost (2000)
Latinka Perović (Kragujevac, 4. oktobar 1933 — Beograd, 12. decembar 2022) bila je jugoslovenska i srpska istoričarka, političarka i aktivistkinja.
Latinka Perović
Perović 2013. g.
Lični podaci
Datum rođenja
4. oktobar 1933.
Mesto rođenja
Kragujevac, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti
12. decembar 2022. (89 god.)
Mesto smrti
Beograd, Srbija
Univerzitet
Univerzitet u Beogradu
Politička karijera
Stranka
Savez komunista Jugoslavije
Latinka Perović i Marko Nikezić
Od 1968. do 1972. godine, bila je sekretarka Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (SKS), kada je smenjena s Markom Nikezićem, tadašnjim predsednikom CK SKS, u tzv. čistki srpskih liberala. Tada se smatrala jednom od najmoćnijih žena u Srbiji.[1]
Bavila se poboljšanjem prava žena, a sa 27 godina je postala predsednica Antifašističkog fronta žena Srbije.[2]
Radila je na Institutu za istoriju radničkog pokreta — Beograd od 1976. do 1998. godine. Od 1993. do 1998. godine bila je glavna i odgovorna urednica časopisa Tokovi istorije.[3]
Tokom ratova devedesetih Latinka Perović se zalagala za mir u regionu i demilitarizaciju.[3]
Latinka Perović je ponekad nazivana „majkom Druge Srbije”.[4][5]
Kultura u socijalizmu (1965)
Savez komunista u novim uslovima (1967)
Savremena uloga avangarde: idejho-politička praksa Saveza komunista Srbije (1969)
Pera Todorović (1983)
Od centralizma do federalizma (1984)
Srpski socijalisti 19. veka: prilog istoriji socijalističke misli (1985)
Planirana revolucija (1988)
Zatvaranje kruga (1991)
Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka (1994)
Između anarhije i autokratije: Srpsko društvo na prelazima vekova (XIX—XXI vek) (2006)
Snaga lične odgovornosti (2008)
Zoran Đinđić i srpsko društvo (2013)
Sarajevo atentat: 100 godina kasnije (2014)
Dominantna i neželjena elita — Beleške o intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji (XX—XXI vek) (2015)
Zatvaranje kruga: ishod paccepa 1971—1972. (2018)
Ruske ideje i srpske replike (2019)