ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1990.
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Zvonimir Komarica - Do smrti i nazad u Hrvatskoj
Zapis vojnika II


Globus, Zagreb, 1990.
Meki povez, 448 strana.
IZUZETNO RETKO IZDANJE!

Zvonimir Antun Komarica (Banja Luka, 28. siječnja 1920. − Zagreb, 11. travnja 2004.) je bio hrvatski političar, dužnosnik, diplomat, memoarist i publicist, hrvatski proljećar.
Životopis

Rodio se je 1920. godine u Banjoj Luci. Studirao je političke znanosti u Zagrebu. Svibnja 1941. godine uhićen je i zatočen u Kerestincu. Preživjevši bijeg, odlazi u partizane.

Bio je član Matice hrvatske, čiji je bio član Upravnog odbora i predsjednik Komisije za veze s Hrvatima u svijetu. U socijalističkoj Hrvatskoj otišao je u diplomaciju. Bio je u New Delhiju i Ankari. Poslije je obnašao dužnost ministra za iseljeništvo SRH. Bio je direktorom Instituta za migracije i narodnosti.

Potpisao je Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, nakon čega je pao u nemilost jugokomunističkog sustava. Dana 31. ožujka 1967. godine u Saboru je Vladimir Bakarić o Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika izjavio: »Deklaracija neprijateljska prema zajednici i današnjoj fazi revolucije«. Nakon novinskih naslova koji su pozivali na odgovornost, sjednica Izvršnog komiteta CK SKH i ostalih političkih tijela, potpisnike se Deklaracije počelo sankcionirati. Vlatko Pavletić predsjednik Društva književnika Hrvatske isključen je iz Gradskog komiteta SK. Studentski je list 4. travnja 1967. godine objavio odluke o kažnjavanju potpisnika Deklaracije koji su bili članovi SK. U Telegramu je 7. travnja 1967. godine objavljeno kako su iz SK isključeni Dalibor Brozović, Petar Šegedin, Jakša Ravlić, Slavko Mihalić, Duško Car, Vojislav Kuzmanović, Branko Hećimović, Zvonimir Komarica, a dio ostalih sudionika Deklaracije posljednje opomene i opomene. Na plenumu CK posvećenome Deklaraciji Krležino pismo nije pročitano. Bakarić je samo obavijestio prisutne da je Krleža podnio pismenu ostavku i ona je bez rasprave prihvaćena. Vjesnik je 20. travnja 1967. godine donio vijest o podnošenju Krležine pismene ostavke na članstvo u CK SKH.[1] Komarica je pisao i za Hrvatski tjednik, list je ugašen, a suradnici zatvoreni. Komarica je dobio dvogodišnju zatvorsku kaznu.

Nakon udara na Hrvatsku u Karađorđevu (1. prosinca 1971.) uhićen je 11. siječnja 1972. godine s još nekim dužnosnicima Matice hrvatske. Uhićen je za progona hrvatskih proljećara. Bio je u skupini intelektualaca: Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Vlatko Pavletić, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Ante Glibota i Ante Bačić.
Djela

Grobovi bez sjena: (bijeg iz Kerestinca), Lykos, Zagreb, 1962.
Jugoslavija u suvremenim evropskim migracijama, Eonomski institut, Zagreb, 1970.
Kerestinečka kronika: zapis vojnika I., Globus, Zagreb, 1989.
Do smrti i nazad u Hrvatskoj: zapis vojnika II., Globus, Zagreb, 1990.
Uznički zapisi `72, Školske novine, Zagreb, 1999.


hrvatsko proljece, maspok, ustav sfrj, ustav 1974.