ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1990.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Crvena mrlja: Prve autentične ispovijesti o stradanjima povodom sukoba sa Informbiroom — dopunjeni i prerađeni feljton `Svjedočenja i svjedočanstva`, `Pobjeda` od 12. jula 1989. do 25. januara 1990. godine / Rifat Rastoder, Branislav Kovačević


Podgorica 1990. Mek povez, ćirilica, ilustvano, 512 strana.
Knjiga je veoma dobro očuvana.
J12


»Ideja da se priredi knjiga sjećanja tzv. ibeovaca naročito onih koji su bili zatočeni na Golom Otoku, Svetom Grguru, Ugljenu, ili zatvoreni u Bogdanovom kraju, Kotoru, Bileći, Mamuli, Staroj Gradiški, prošli kroz `Glavnjaču`, itd, služi prije svega intenziviranju interesa za naučno proučavanje ovog perioda jugoslovenske istorije. Posebno je važno obraditi pitanje sa stanovišta vremena Informbiroa u Crnoj Gori, jer je zbog specifičnih momenata u toj Republici bilo srazmjerno i najviše skretanja i identifikacija sa politikom Staljina, ali i neopravdano stradalih. A, o tome se jako malo, ili ništa ne zna, ako izuzmemo generacije koje su doživjele ovo vrijeme ili bile žrtve, odnosno sprovodnici politike KPJ. Ovo vrijeme koje je nepovratno po sukobima, razdvajanjima i mržnjama, koje je obuhvatilo dojučerašnje istomišljenike, ali i veličanstveno sa stanovišta odbacivanja agresivnog pritiska sa neočekivane strane i ideološko-političke anticipacije jugoslovenskih komunista zaslužuje da se na njega baci puno istoriografsko svjetlo. Posao svakako neće biti lak, i moraće ga obaviti generacija istoričara zbog kompleksnosti vremena koje se ispituje. Tada se sve radilo iza zatvorene scene (Partija je imala neke konspirativne elemente, vlada objavljivala neka sumorna saopštenja iz kojih se nije moglo mnogo zaključiti, centralni i pokrajinski komiteti radili bez plenarnih sjednica, takođe odvođeno od štampe i javnog mnjenja koje u pravom značenju nije ni postojalo), jer je javno mnjenje oblikovala Partija prema svojoj volji i procjenama. Tako se danas ne zna ni ko je i kada donio odluku da se ovaj logor na Golom otoku, jedinstveni mediteranski gulag u savremenoj istoriji, osnuje. Ne zna se, takođe, ni ko je došao do tih ideja prepariranja ljudi koji ubijaju čovjeka u čovjeku. Kome je poznato koliko je ljudi umrlo u tim zatvorima? I stare i nove generacije su, takoreći, juče saznale za Cazinsku bunu, smrtne presude u Titogradu 1950. godine, Dahauske procese u Sloveniji.«
Iz predgovora