| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2011
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Biblioteka XX vek 2011 461 strana
odlična očuvanost
Izmišljanje tradicije je zbornik eseja koji su uredili Erik Hobsbom i Terens Rejndžer. Knjiga istražuje kako mnoge prakse koje izgledaju kao veoma stare i ukorenjene u dalekoj prošlosti zapravo imaju relativno nov nastanak i često su svesno ili nesvesno konstruisane.
Osnovna ideja
Najvažniji pojam knjige je „izmišljena tradicija“ (invented tradition).
To ne znači nužno da je neka tradicija „lažna“. Hobsbom pod tim podrazumeva praksu koja je relativno skoro uspostavljena, ritualizovana i ponavljana, tako da stvara osećaj kontinuiteta sa prošlošću. Takve prakse često imaju pravila, simbole i ceremonije kojima se prenose određene vrednosti, norme i osećaj pripadnosti.
Ključni paradoks je:
tradicija može biti nova, ali istovremeno delovati veoma stara.
Ponavljanjem određene ceremonije, odeće, simbola, rituala ili nacionalnog običaja, ona postepeno dobija autoritet prošlosti.
Rezime
Hobsbom polazi od toga da je moderna epoha, naročito 19. i početak 20. veka, bila period ubrzanih društvenih promena: industrijalizacije, urbanizacije, stvaranja nacionalnih država i masovne politike.
U takvom svetu pojavila se potreba za stabilnošću, identitetom i osećajem kontinuiteta.
Tradicionalni simboli i rituali mogli su da posluže upravo toj funkciji.
Zato nastaju ili se sistematizuju:
nacionalni praznici,
ceremonije,
uniforme,
simboli,
zastave,
himne,
kraljevski rituali,
nacionalne nošnje,
istorijski mitovi,
javni obredi.
Oni stvaraju utisak da savremena zajednica ima duboke korene u prošlosti.
Tradicija i običaj nisu isto
Hobsbawm pravi važnu razliku između običaja i tradicije.
Običaj može da se menja i prilagođava okolnostima. Tradicija je više usmerena ka ponavljanju, formalizaciji i stvaranju osećaja kontinuiteta. Ritualno ponavljanje daje određenom ponašanju autoritet i stabilnost.
Zato je „izmišljanje tradicije“ proces u kojem se nešto relativno novo predstavlja ili doživljava kao nastavak prošlosti.
Nacionalizam
Jedna od najvažnijih tema knjige jeste veza između izmišljanja tradicija i nacionalizma.
Moderna nacionalna država treba da proizvede osećaj:
„Mi pripadamo istoj zajednici jer imamo zajedničku prošlost, simbole i običaje.“
Tradicionalni rituali zato mogu služiti:
stvaranju nacionalnog identiteta,
homogenizaciji stanovništva,
legitimisanju države,
jačanju autoriteta,
stvaranju osećaja kontinuiteta.
Ovo je naročito značajno u društvima koja su doživela velike političke i društvene promene.
Primer Škotske
Jedan od poznatih primera jeste škotska „Highland tradition“.
Knjiga pokazuje kako se elementi koji se danas doživljavaju kao veoma stara škotska tradicija — uključujući određene predstave o gorštačkoj kulturi, nošnji i simbolima — u značajnoj meri oblikuju ili standardizuju u relativno novijem periodu. Time se stvara slika kontinuiteta sa drevnom prošlošću.
Ovaj primer je važan zato što pokazuje da nacionalna tradicija nije nužno jednostavno nasleđena iz prošlosti; ona može biti selektivno rekonstruisana.
Britanska monarhija
Dejvid Kanadin u jednom od eseja analizira britanske kraljevske rituale od oko 1820. do 1977. godine.
Kraljevske ceremonije mogu izgledati kao drevni običaji, ali njihov savremeni oblik često je mnogo noviji. Ceremonijal tako proizvodi utisak istorijske stabilnosti i kontinuiteta monarhije.
Kolonijalizam
Drugi važan deo knjige bavi se Britanskim carstvom, naročito Indijom i Afrikom.
Tradicionalni rituali mogli su biti korišćeni kao instrument vlasti: kolonijalna administracija je kroz ceremonije, simbole i predstave o „tradiciji“ organizovala društvene odnose i legitimisala autoritet.
Zato tradicija nije samo kulturna pojava — ona može biti povezana sa moći i politikom.
Masovna proizvodnja tradicija
Hobsbom u završnom eseju analizira Evropu između 1870. i 1914. godine, kada se razvijaju masovna politika, nacionalizam, obrazovanje i novi oblici javne komunikacije.
U tom periodu dolazi do svojevrsne „masovne proizvodnje tradicija“.
Tradicionalni simboli postaju sredstva za komunikaciju sa velikim brojem ljudi:
ritual → ponavljanje → simbol → kolektivni identitet.
Zato tradicija postaje važna ne samo za male lokalne zajednice nego i za milione pripadnika moderne nacije.
Struktura knjige
Zbornik ima sedam glavnih poglavlja:
Erik Hobsbom — „Kako se tradicije izmišljaju“
Teorijsko određenje pojma izmišljene tradicije.
Hju Trevor-Roper — škotska Highland tradicija
Nastanak i oblikovanje predstave o škotskoj gorštačkoj tradiciji.
Pris Morgan — velška prošlost
Konstrukcija predstave o velškoj istoriji tokom romantizma.
Dejvid Kanadin — britanska monarhija
Ritual i ceremonijal britanske kraljevske vlasti.
Bernard S. Kon — viktorijanska Indija
Predstavljanje i ritualizacija autoriteta.
Terens Rejndžer — kolonijalna Afrika
Uloga „tradicije“ u kolonijalnom društvu.
Erik Hobsbom — Evropa 1870–1914
Masovno stvaranje i širenje novih tradicija.
Ključni pojmovi
izmišljena tradicija
tradicija
običaj
ritual
ceremonija
simbol
kolektivno sećanje
istorijsko sećanje
kontinuitet
prošlost
sadašnjost
nacionalizam
nacionalni identitet
nacija
nacionalna država
legitimizacija
autoritet
politička moć
ideologija
identitet
pripadnost
kolektiv
ritualizacija
formalizacija
ponavljanje
simbolički poredak
nacionalni simboli
monarhija
kolonijalizam
imperijalizam
Škotska
Velšani
Britanska imperija
Indija
Afrika
modernizacija
industrijalizacija
masovna politika
masovno društvo
nacionalna kultura
folklor
istorijska konstrukcija
kulturna konstrukcija
tradicija i modernost
„Izmišljkanje tradicije“ pokazuje da mnoge tradicije koje deluju drevno zapravo imaju relativno nov nastanak. Kroz rituale, simbole, ceremonije i ponavljanje one stvaraju osećaj kontinuiteta sa prošlošću. Hobsbom i Rejndžer posebno analiziraju vezu između tradicije, nacionalizma i političke moći, koristeći primere Škotske, Velsa, britanske monarhije, Indije, Afrike i Evrope. Osnovna teza je da tradicije nisu samo nasleđene iz prošlosti — one se mogu konstruisati, standardizovati i koristiti za stvaranje identiteta i legitimisanje autoriteta.
prošlost + ritual + ponavljanje + simbol + autoritet = „izmišljena tradicija“.
Istorija - Socijalna antropologija i etnologija - Sociologija i politikologija