| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: 112
Godina izdanja: 2002
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor: Olga M. Posunjko
Naslov originala: Istorija Novoi Serbii ta Slov`janoserbii
Izdavač: Srpsko-ukrajinsko društvo, Novi Sad
Godina: 2002
Obim: 172 str.
Tiraž: 500
Sadržaj knjige je prikazan na fotografiji.
Knjiga „Istorija Nove Srbije i Slavenosrbije“ autorke Olge M. Posunjko predstavlja jedno od ključnih naučnih dela koja se bave istorijom velikih seoba Srba u Rusko carstvo polovinom 18. veka.
Autorka kroz analizu arhivske građe izučava administrativno uređenje, vojnu organizaciju i svakodnevni život naseljenika. Ova studija se smatra nezaobilaznim naučnim izvorom u istoriografiji jer, pored klasičnog dela Mite Kostića, pruža uvid u dokumente iz ukrajinskih i ruskih arhiva.
Autorka knjige je Olga Mikolajivna Posunjko (ukr. Ольга Миколаївна Посунько), ugledna ukrajinska istoričarka, doktorka istorijskih nauka i profesorka. Ona važi za jednog od vodećih stručnjaka za istoriju Južne Ukrajine u 18. i 19. veku, sa posebnim naglaskom na procese migracija i naseljavanja.
Radi kao šefica Katedre za istoriju Ukrajine na Dnjeparskom nacionalnom univerzitetu „Oles Gončar“ (bivši Dnjepropetrovsk). Na ovom univerzitetu drži predavanja iz predmeta kao što su Istorija prava Ukrajine, Istorijska geografija Ukrajine, Istorija ukrajinske kulture i opšta Istorija Ukrajine.
Glavne oblasti istraživanja:
- Društvena istorija regiona kroz analizu rada tadašnjih pravosudnih i sudskih organa krajem 18. i početkom 19. veka.
- Procesi kolonizacije, migracija i privrednog razvoja ukrajinskih stepa.
- Međuetnički odnosi, kultura i život manjinskih zajednica (uključujući Srbe, Nemce i druge narode) koje su naseljavale ove prostore
Njen rad na temi seobe Srba u Rusko carstvo izuzetno je cenjen i u srpskim naučnim krugovima jer se Olga Posunjko primarno oslanjala na bogatu i do tada manje istraženu arhivsku građu iz ukrajinskih regionalnih arhiva (poput arhiva u Zaporožju, Dnjepru i Kropivnickom), čime je dopunila saznanja koja su naši istoričari uglavnom crpeli iz ruskih i austrijskih izvora.