Godina izdanja: 1992
ISBN: 86-01-03090-4
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Spolja kao na fotografijama, unutra dobro očuvano.
Ratno izdanje iz 1992.

Autor - osoba Džaja, Srećko M.
Naslov Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine : predemancipacijski period 1463-1804 / Srećko M. Džaja ; [s njemačkog preveo Ladislav Z. Fišić ; karte i crteže izradio Jozo Džambo]
Jedinstveni naslov Konfessionalität und Nationalität Bosniens und der Herzegowina
Vrsta građe knjiga
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lijepa knjiž.)
Jezik bosanski
Godina 1992
Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : Svjetlost, 1992 (Sarajevo : OKO)
Fizički opis 277 str. : ilustr. ; 24 cm
Drugi autori - osoba Fišić, Ladislav Z. (prevodilac)
Džambo, Jozo (kartograf)
Zbirka Anno domini `92
ǂBiblioteka ǂIzdanci
Napomene Prijevod djela: Konfessionalität und Nationalität Bosniens und der Herzegowina
Bibliografija: str. 225-273 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst
Nekontrolirane predmetne odrednice Bosna i Hercegovina / historija / politička historija / 1463-1804 / Osmansko carstvo

PREDGOVOR OVOM IZDANJU
Bosanskohercegovačka prošlost govori nerazgovjetnijim i tajanstvenijim govorom negoli prošlost bilo koje druge južnoslavenske ili europske regije. Stoljetna sukobljavanja Bizanta, Zapada i Islama na ovom tlu nisu samo mijenjala strukturu pučanstva u ovom prostoru, nego i lomila i preoblikovala kulturnu fizionomiju ove zemlje. Nove epohe preplavljivale su stare i zagonile ih u šutnju, oskudnost i neprepoznatljivost.
Bosna je zemlja epohalnih zaokreta, izlomljenih kontinuiteta i diskontinuiteta, prorijeđenih i teško čitljivih spomenika i zapisa različitog civilizacijskog porijekla. Nacionalne, odnosno nacionalističke historiografije u ove su stoljetne poremećene prepoznatljivosti ubacivale su i ubacuju ideologeme na jednoj strani o hrvatskom, na drugoj o srpskom, a na trećoj o bogumilsko-islamskom karakteru srednjovjekovne Bosne.
Marksističko objašnjenje povijesti pokušalo je jednostrane nacionalističke vizije prevladati hegelovsko-marksističkim konstruktima, koji prošlost devalviraju na pretpovijest, a svoj vlastiti nastup proglašavaju početkom prave povijesti.
I u nacionalističkim i u marksističkim tumačenjima drijema nekritički znanstveni optimizam 19. stoljeća, kada su na pr. paleontologija i arheologija na temelju vrlo škrtih ostataka sa osjećajem nepodijeljene sigurnosti rekonstruirale izgled krapinskog čovjeka ili sumerskog lava, a filozofija povijesti vjerovala, da posjeduje ključ za otkrivanje univerzalnih povijesnih zakona. Danas se ta vjera rasplinula, paleontologija i arheologija na svojim izložbama ne nude publici mozaike, u kojima ne možeš razlikovati autentične od naknadno umetnutih kamenčića, nego prezentiraju svoje eksponate kao torza i fragmente, puštajući prošlost da govori svojim fragmentarnim i vremenom izblijedjelim jezikom.
Ali vratimo se izlomljenoj i na mnogo mjesta preoranoj bosanskohercegovačkoj povijesti.
Ovu svoju studiju pisao sam u stalnom kontaktu s bosanskohercegovačkim prostorom, ali izvan Bosne i bilo kojih nacionalnih i drugih ideoloških postulata, podvrgnut jedino disciplini moderne znanstvene metode.
Fizička i ideološka odmaknutost od bosanskohercegovačkog prostora potakla su me da svoje dotadašnje istraživanje bosanskofranjevačke prošlosti protegnem na ispitivanje svih triju duhovnopolitičkih sastavnica bosanske povijesti.
Da je u pitanju rizičan pothvat, najbjelodanije pokazuje činjenica, da se nakon književnika Ive Andrića, koji je svoju disertaciju 1924. godine posvetio sintezi bosanskohercegovačke literarne prošlosti, nitko nije upustio u sličan pothvat. Slobodan ću biti da napomenem, da su težišta Andrićevih i mojih istraživanja različito postavljena. Andrić se bavio psihološkim i estetskim aspektima, a u mojim istraživanjima naglasak je postavljen na političku i socijalnu stranu života bosanskohercegovačkog pučanstva. Osim toga ja sam raspolagao s modernijim znanstvenim instrumentarijem negoli Ivo Andrić prije 60 i više godina. Međunarodno ozračje Münchena i bogatstvo biblioteka toga grada omogućilo mi je kontakte s prvorazrednim međunarodnim stručnjacima i konzultiranje publikacija, do kojih bih u domovini mogao vrlo teško ili ikako doći.
S koliko sam uspjeha obavio ovaj svoj posao, pokazat će stručna kritika i daljnja istraživanja.
Čitaocima ove knjige koji nisu historičari želio bih reći, da se ne prepadaju opširne bibliografije i „okovanosti“ glavnog teksta u brojne bilješke ispod crte. Dva su temeljna razloga, zbog kojih sam se odlučio na ovako „kićen“ znanstveni aparat:
a. Vrlo je malen broj pitanja bosanskohercegovačke povijesti, u kojima je dosada ostvaren znanstveni konsenzus među stručnjacima. Zato je svatko, tko se upusti u istraživanje bosanskohercegovačkog povijesnog sklopa dužan da vodi diskurs s drukčijim historiografskim shvaćanjima i to priopćava čitaocima.
Željeni učinak ovakvog diskursa s moje strane bio bi, da čitalac doživi otvorenost povijesnih problema i ne zatvori se u nacionalističku optiku svoje grupe, odnosno nacije.
b. Zbog velike oskudice i izrazite fragmentarnosti povijesnih izvora nije moguće pisati povijest Bosne isključivo nizanjem tvrdih dokumentarnih iskaza. Da bi se ostvario koherentan uvid u pojedina zbivanja i povijesne procese, bezuvjetno je potrebno kombinirati i vagati, što je čvrst iskaz, a što iz bilo kojih razloga iskrivljeno svjedočanstvo ili pak puka priča.
Smatram, da je važno da i obični čitalac dobije uvid u tu historiografsku proceduru, kako bi osjetio, da se događeno i ispričano nikada ne preklapaju, ni onda, kada se informacije grade na stručnim uporištima. Dakle, jedan prilog kritičkom mišljenju i dijaloškom ponašanju. Prošlost je naš duhovni suputnik, s kojim također treba dijalogizirati.
I na koncu želim izraziti zahvalnost svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ova knjiga pojavi u hrvatsko-srpskom prijevodu. Posebno zahvaljujem svom školskom kolegi Ladislavu Fišiću, da se prihvatio prevođenja, koje nije bilo lak posao.
München, 20. 12. 1990.
Srećko M. Džaja

SADRŽAJ
Riječ izdavača 7
Predgovor ovom izdanju 11
UVOD. O problemu artikuliranja i istraživanja bosanske duhovne povijesti 13
BOSNA POSTAJE OSMANSKOM PROVINCIJOM.
Prekid kontinuiteta 21
BOSANSKI MUSLIMANI. Etnički supstrat i konfesionalni, društveni i politički razvoj 39
BOSANSKI SRPSKI PRAVOSLAVCI. Crkva i puk 87
BOSANSKI KATOLICI. Neetablirano katoličanstvo 127
ZAKLJUČNO RAZMIŠLJANJE 183
DODACI 189
1. Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije 191
2. Ideološki i politološki aspekti propasti bosanskog kraljevstva 1463. godine 211
3. Rimski izvori o propasti bosanskog kraljevstva 1463. godine 217
Kratice 223
Popis izvora i literature 225
Bio-bibliografska bilješka o autoru 275

Srećko M. Džaja (1949) bosanskohercegovački je i njemački historičar, publicist i univerzitetski profesor, specijaliziran za povijest Bosne i Hercegovine, posebno za kulturnu, religijsku i političku povijest bosanskohercegovačkog prostora. Rođen je u Uzdolu kod Prozora. Studirao je teologiju, filozofiju i povijest u Sarajevu, Innsbrucku i Münchenu, gdje je kasnije i djelovao kao profesor i istraživač. Dugo godina bio je povezan s Ludwig-Maximilians-Universität u Münchenu, gdje se bavio istraživanjem povijesti jugoistočne Europe i međureligijskih odnosa na Balkanu.
U središtu njegovih istraživanja nalaze se pitanja identiteta, odnosa religije i politike, kao i složeni historijski procesi koji su oblikovali Bosnu i Hercegovinu kroz stoljeća. Posebnu pažnju posvećivao je odnosima između katolika, pravoslavaca i muslimana u Bosni, kao i problemima nacionalnih ideologija i historiografskih interpretacija prošlosti. Njegova djela odlikuju se interdisciplinarnim pristupom, oslanjanjem na bogatu arhivsku građu i kritičkim odnosom prema pojednostavljenim nacionalnim tumačenjima historije.
Među njegovim najpoznatijim djelima izdvajaju se „Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine“, „Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju“, „Politička realnost jugoslavenstva“, kao i brojne studije i eseji o bosanskohercegovačkoj kulturnoj i političkoj povijesti. Džaja se smatra jednim od najvažnijih savremenih istraživača bosanskohercegovačke historije i identiteta.

MG P73 (N)