| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: 713
Godina izdanja: 713 / 106
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Ma koliko da je uticaj prosvetiteljstva doveo do gubitka autoriteta religijskih verovanja u postojećoj naučnoj slici sveta, ili pre svega do kulturalnog i društvenog razvlašćivanja religioznih institucija- nije se dogodila smrt religije kako je to racionalistički fundamentalizam prosvetiteljstva najavljivao. Rečju, ovde se religija nije pokazala kao iluzija, već teorija religije koja je posegla za ovako naivnom interpretacijom. Rasprava uglednog švajcarskog mislioca Hermana Libea predstavlja dragocen prilog kritičkog razumevanja tegobnog procesa sekularizacije u savremenom društvu, sa svim hipotekama koje za sobom nosi.
Herman Libe (rođen 31. decembra 1926) je nemački filozof. Smatra se članom Riterove škole.
Biografija
Libe je rođen u Aurihu. Od 1947. do 1951. godine studirao je filozofiju, teologiju i sociologiju u Getingenu, Minsteru i Frajburgu. Među njegovim akademskim profesorima bili su Joakim Riter i Hajnrih Šolc. Od 1963. do 1969. godine, Libe je bio profesor u Bohumu. Od 1966. godine bio je i državni sekretar u Ministarstvu prosvete nemačke države Severna Rajna-Vestfalija. Godine 1969, Libe je postao profesor u Bilefeldu i državni sekretar kod ministra-predsednika Severne Rajne-Vestfalije. Od 1971. do 1991. godine bio je profesor filozofije i političke teorije u Cirihu.[1]
Libeov filozofski rad fokusiran je na teoriju moderne civilizacije i liberalne demokratije. Kao istaknuti protivnik protesta 1968. godine u Nemačkoj, analizirao je ubrzanje društvenih promena i naglašavao značaj zdravog razuma, tradicionalnih vrlina, stabilnih političkih institucija i verskih orijentacija u modernim, veoma dinamičnim društvima. Kritikovan od strane Jirgena Habermasa kao jedan od vodećih predstavnika nemačkog neokonzervativizma 1970-ih i 1980-ih,[2][3] Libe je sada široko priznat kao jedan od najuticajnijih nemačkih političkih filozofa u poslednjim decenijama.[4] Libe i Habermas su se često sukobljavali oko uloge političkih intelektualaca u liberalnoj demokratiji.