ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1996
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Zlatar, Behija
Naslov Zlatno doba Sarajeva : (XVI stoljeće) / Behija Zlatar
Vrsta građe knjiga
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik bosanski
Godina 1996
Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : Svjetlost, 1996 (Sarajevo : Svjetlost)
Fizički opis 260 str. : ilustr. ; 23 cm
Zbirka ǂBiblioteka ǂIzdanci
Napomene Bibliografija: str. 248-259.
Predmetne odrednice Sarajevo -- Kulturna istorija -- 16v

UVOD
Izučavanje nastanka i razvitka gradskih naselja predstavlja jedno od vrlo važnih pitanja historije Bosne u doba osmanske vladavine. Ovom pitanju je u našoj historiografiji posvećivana određena pažnja: nešto je pisano o historijatu većih gradova, ali je rijetko davana njihova sveukupna slika razvitka. Među gradove čija historija nije obrađena u cjelini spada i Sarajevo. Jedini rad za koji se može reći da obuhvata cjelokupnu historiju Sarajeva od dolaska Osmanlija pa do austro-ugarske okupacije jeste rad Vladislava Skarića „Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije“, ali je taj rad suviše kratak i nije zasnovan na izvornom materijalu. Zastupljeno je parcijalno proučavanje pojedinih arhitektonskih objekata Sarajeva, data je djelimična slika cehovskih organizacija i trgovine, kao i historijat nekih socijalnih kretanja, zatim je obrađeno pitanje nastanka ovog grada i njegov položaj u upravnom sistemu Osmanskog Carstva, te donekle i urbani razvitak.
Cilj ovoga rada jeste pokušaj da se prikaže historija Sarajeva u XVI stoljeću, u vremenu kada je ovaj grad dostigao svoj najveći teritorijalni i ekonomski razvitak. Osmanlije su, osvojivši Bosnu, izazvale duboke promjene u položaju, prirodi i ulozi gradova. Područje današnjeg Sarajeva zatekli su dosta opustošeno usljed čestih ratova domaćeg stanovništva sa Turcima Osmanlijama, kao i međusobnih borbi bosanskih feudalaca. Ali čim se osmanska vlast stabilizovala, na tom području osnovano je novo naselje – Sarajevo.
Srednjovjekovni trg Trgovište, odnosno Utorkovište, bio je malo naselje koje se nalazilo na raskršću puteva, gdje je danas Higijenski zavod i Alipašina džamija, i imalo je skučen značaj. Sarajevo, podignuto pored njega, smatra se planski osnovanim gradom. Kakva je bila situacija u srednjovjekovnoj Bosni pokazuje i podatak da u srcu još neosvojene države, Bosanske kraljevine, Osmanlije osnivaju, pored srednjovjekovnog Trgovišta, novi grad Sarajevo, koji od svog osnivanja ima osobine islamsko-orijentalnog grada.
Takav grad, i po svom izgledu – počev od monumentalnih islamskih građevina koje čine urbani kostur grada, pa do manjih mahalskih džamija koje su centri pojedinih četvrti, te kulturno-prosvjetnih ustanova koje su gotovo sve nastale putem institucije vakufa – kao i po svojim najelitnijim predstavnicima u gradu, jeste grad islamskog načina života. Takav grad odigrao je kapitalnu ulogu u prihvatanju islama i islamske kulture u našim krajevima, i Sarajevo je najtipičniji primjer takvog grada Bosne.
Za islamsko-orijentalne gradove karakteristično je da su oni uglavnom nastajali planski, uz učešće visokih funkcionera državne vlasti, pa i samog sultana. U njihovoj daljoj izgradnji učestvuju i ostali bogatiji građani, ulema, trgovci i zanatlije. Od osnivanja 1462. godine pa do kraja XVI stoljeća Sarajevo je izraslo u jedan od većih gradova na Balkanu, a već do kraja XV stoljeća bilo je administrativni, kulturni i privredni centar Bosanskog sandžaka.
Ovaj rad nastao je na osnovi doktorske disertacije pod naslovom „Sarajevo u XVI stoljeću“, koja je odbranjena na Filozofskom fakultetu u Beogradu 27. juna 1986. godine. Bez obzira na kasnija opredjeljenja pokojnog akademika Radovana Samardžića, ne mogu ovom prilikom a da ne spomenem njegovu pomoć i korisne savjete koje mi je kao mentor pružao tokom izrade rada. Zahvalnost dugujem i recenzentima knjige, prof. dr. Mustafi Imamoviću i prof. dr. Finesu Pelidiji, a posebno dr. Ademu Handžiću, koji je svojim primjedbama i sugestijama doprinio da tekst bude potpuniji.
U radu su korišćeni brojni izvori i literatura, pri čemu glavnu osnovu predstavljaju neobjavljeni izvori, naročito turski popisni defteri, koji pružaju najviše podataka o Sarajevu, njegovom urbanom razvitku, zanimanju, socijalnom sastavu i vjerskim odnosima stanovništva. Pored njih, značajni su i sidžili – sudski zapisnici sarajevskog kadiluka, kao i muhime defteri, koji sadrže odluke carskog divana.
Važni su i dokumenti Historijskog arhiva u Dubrovniku, naročito za proučavanje trgovačkih odnosa između Sarajeva i Dubrovnika, kao i brojni pojedinačni dokumenti sačuvani u sarajevskim arhivima i bibliotekama. Od objavljenih izvora posebno se izdvajaju vakufname, zakonski spomenici i putopisi iz XVI stoljeća.
Iako je postojeća literatura o Sarajevu obimna, ona predstavlja samo fragmente prošlosti ovog grada, jer njegova historija nije obrađena u cjelini. Upravo zbog toga ovaj rad nastoji da pruži cjelovitiji pogled na razvoj Sarajeva u XVI stoljeću.

SADRŽAJ
Uvod 7
Gradovi na Balkanu u XVI stoljeću 11
Nastanak i izgradnja grada 24
Pitanje srednjovjekovne varoši Vrhbosna 24
Postanak Sarajeva 25
Sarajevo u XVI stoljeću 38
Sarajevo kao upravni i vojni centar Bosanskog sandžaka 80
Stanovništvo 102
Gradska privreda 145
Lokalna i spoljna trgovina 164
Kultura i prosvjeta 179
Podizanje i održavanje građevina monumentalne islamske arhitekture 220
Zaključna razmatranja 242
Izvori i literatura 248
Neobjavljeni izvori 248
Objavljeni izvori 249
Literatura 250
Skraćenice 260

Dr Behija Zlatar pripada krugu istaknutih bosanskohercegovačkih naučnica čiji je rad ostavio trajan trag u proučavanju prošlosti i kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Rođena je u Sarajevu 29. augusta 1945. godine. Osnovno, srednje i visoko obrazovanje završila je u rodnom gradu, gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za orijentalistiku. Akademski put nastavila je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je 1977. godine odbranila magistarski rad na temu Nastanak i razvitak muslimanskih aristokratskih porodica u Bosni i Hercegovini do kraja XVI vijeka, a 1986. godine i doktorsku disertaciju pod naslovom Sarajevo u XVI vijeku. Svoju profesionalnu karijeru započela je u Orijentalnom institutu u Sarajevu (1971–1973) kao asistent, nakon čega prelazi u Institut za istoriju u Sarajevu (1973–1998), gdje je izgradila široko prepoznat autoritet u istraživanju osmanskog perioda bosanske prošlosti. Od 1. februara 1998. godine ponovno je angažirana u Orijentalnom institutu, gdje je obavljala dužnost direktorice sve do 1. oktobra 2014. godine, u jednom od najzahtjevnijih perioda njegovog postojanja.

MG P69 (N)