| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | CC paket (Pošta) DExpress Post Express Organizovani transport |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2008
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Polovna knjiga, izuzetno očuvana. Potpis prethodnog vlasnika na predlistu.
Autori: Petar N. Trkulja, Borivoje N. Božić,
Izdavač: Autorsko izdanje - Beograd,
2008. god.
Tvrd povez, 25 cm.
323 str. Ilustrovano
Cazinska buna 1950. godine, s mozgom i akterima operacije u Crnaji, zabeležena je kao prvi slučaj oružane pobune protiv Brozove vizije komunizma na selu, oličenog u `drugarskim` opsadama štala, svinjaca i njiva, i otimanju od seljaka takozvanih viškova proizvoda.
Poslednji bunt Srba iz Crnaje desio se devedesetih godina prošlog veka i to protiv Sarajeva i Alije Izetbegovića. Kada se, nakon Slovenije i Hrvatske, ratna truba oglasila i u Bosni, a s njom počele i podele među muslimanima, Srbima iz Crnaje učinila se sigurnijom budućnost uz miroljubivog Fikreta Abdića nego uz ratobornog Atifa Dudakovića.
Ali, i tu su, nažalost, uknjižili gubitak.
Poslednji Srbin iz ovog sela koje se prostire na površini od 12 kvadratnih kilometara, prešao je reku Koranu 1993. godine.
U Crnaji je ostalo samo pravoslavno groblje i - jedna jedina Srpkinja, pre rata udata za Hrvata. Možda i ona danas zapomaže kao što je nekad davno zapomagala njena daleka rođaka, udajom dospela u ovo selo: `Crna ja, gde sam se udala, crna ja, kako ću kući doći`. Po toj jadikovki, prema jednom od objašnjenja, Crnaja je i dobila ime.
Milan Karanović u knjizi `Pounje u Bosanskoj krajini` izdatoj 1924. godine, navodi, međutim, da je selo nazvano po potoku. Bilo kako bilo, danas je Crnaja naseljena Bošnjacima.
Njeni bivši stanovnici Srbi nadživeli su nekoliko država i vladara, ali nisu uspeli da nadžive SFRJ, državu za koju je život dao skoro svaki drugi Srbin u selu - u Crnaji je u Drugom svetskom ratu poklano i ubijeno 41 posto njenih stanovnika, odnosno 167 muškaraca, žena i dece!
Stravično je kada na početku knjige, želeći da saopšte geografski položaj sela, autori ustanove da u njemu nema ničega osim groblja. To je jedino što je ostalo od srpske Crnaje. Odmah ste saznali njenu sudbinu, primetiće u predgovoru Mile Novaković i nešto kasnije s neskrivenom gorčinom zaključiti: `Autori su svoju Crnaju stavili u knjigu gde joj više niko ništa ne može.`