ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1976
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Obnovljeni svijet - Henry Kissinger

odnovljeni svet Henri Kisindžer

OBNOVLJENI SVIJET

METTERNICH, CASTLEREAGH I PROBLEMI MIRA 1812-1882

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE
ZAGREB
1976 GODINA

- vrlo dobro ocuvana , ima salotejpa na hrbatu omota , ima potpis hemijskom na najavnoj stranici , ima malo zutih tackica po belim bokovima knjige

KARTA EUROPE 1815

INDEKS

LATINICA
TVRDE KORICE
ŠIVEN POVEZ
448 STRANA

Autor - osoba Kissinger, Henry A.
Naslov Obnovljeni svijet : Metternich, Castlereagh i problemi mira 1812-1822

Henry A. Kissinger ; preveo s engleskoga Krešimir Fijačko
Jedinstveni naslov A world restored : Metternich, Castlereagh and the problems of peace 1812-1822
Vrsta građe knjiga
Ciljna grupa odrasli, opća (lijepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1976
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Matica hrvatska, 1976 (Zagreb : `Ognjen Prica`)
Fizički opis 448 str., [1] presavijen list s geogr. kartom ; 20 cm : geogr. karta
Drugi autori - osoba Fijačko, Krešimir
(Karton s omotom)
Napomene Prijevod djela: A world restored : Metternich, Castlereagh and the problems of peace 1812-1822
Henry Kissinger-intelektualac i vlast / Krešimir Fijačko: str. 427-435
Bibliografija: str.: 409-424 i uz tekst
Registar.
Predmetne odrednice Međunarodni odnosi -- Europa -- 1812-1822


„Povijest treba praviti, a ne pisati“, govorio je Bismarck. Henry Kissinger najprije će je proučavati, zatim pisati, a na kraju poželjeti da je i sam pravi. Pišući „Obnovljeni svijet“ on će otkriti model i uzore, držeći da mu je ponuđen svijet u kojemu u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća postoje svi uvjeti za akciju metternichovskog tipa. Čitatelju će „Obnovljeni svijet“ otkriti čime je Henry Kissinger priskrbio sebi naziv „Nixonova Metternicha“ ili naprosto „Metternicha dvadesetoga stoljeća“, i zbog čega je moguće obrnuti usporedbu pa Metternicha nazvati „Kissingerom devetnaestoga stoljeća“. U „Obnovljenom svijetu“ lako je otkriti ideje što ih je Kissinger donio u Bijelu kuću i raznio svijetom. Ako je Metternich bio njegovim uzorom, a ova knjiga njegovim brevijarom, onda je ona jednako vrijedna kao kazivanje o prošlosti, koliko i o sadašnjosti.
Ravnotežu za kojom traga Metternich na početku 19. stoljeća Kissinger će potražiti sedamdesetih godina 20. stoljeća. I Kissinger će, poput svoga uzora, govoriti o ravnoteži izabranih, velikih. On će biti jedan od tvoraca svijeta čija atmosfera nije samo zbog paradoksa i oživljavanja prošlosti slična onoj iz Metternichovih vremena „Svete alijanse“, nego doista nosi u sebi ideje te alijanse.
Kissinger očito u današnjem svijetu vidi mnogo sličnosti s Metternichovim vremenima i njegovim „obnavljanjem svijeta“. Današnji svijet, kaže, samo je nastavak onoga svijeta; borba između revolucionara i konzervativca nikad nije prestala. Na tome se temelje današnja Kissingerova stajališta. Među revolucionare on ubraja Rousseaua, Robespierrea, Napoleona, Marha, Lenjina, Staljina, Mao Ce Tunga; među konzervativce ubrojio je Talleyranda, iznad svih Metternicha, i – treba li reći – sebe sama.
Ova briljantna studija o Europi 19. stoljeća, o Metternichu i Castlereighu, tragačima za ravnotežom, o borbi revolucionara i konzervativca, gotovo da je – Kissingerovo sjećanje na budućnost. Jer, ili da je svijet odolio njegovim pokušajima da ga promijeni, ili bilo posrijedi nešto drugo, teško bi se mogla naći bolja definicija Kissingera od one koju on sam u ovoj knjizi daje o Metternichu: „...Njegova je politika ovisila o sposobnosti da se izbjegnu teške krize koje bi ga prisilile na izbor bez dvosmislenosti, o njegovoj sposobnosti da stvori iluziju intimnosti sa svim najvažnijim silama. On je bio sposoban pauk koji je izbacivao pipke u svim smjerovima i tako uspio prikriti činjenicu da nijedan od bitnih problema zapravo nije riješen.“

Henri Alfred Kisindžer (engl. Henry Alfred Kissinger; Firt, 27. maj 1923 – Kent, 29. novembar 2023), rođen kao Hajnc Alfred Kisinger (nem. Heinz Alfred Kissinger), bio je američki političar i diplomata. Igrao je važnu ulogu u američkoj politici između 1969. i 1977. godine, na poziciji državnog sekretara od 1969. do 1977. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir.
Bio je zagovornik realne politike u međunarodnim odnosima (nem. Realpolitik). Bitno je doprineo popuštanju zategnutosti u odnosima SAD sa Sovjetskim Savezom i Kinom tokom 1970-ih, i smirivanju izraelsko-arapskih tenzija.

( u hodniku ,ormar ,na polici ,na otvorenom)