| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2011
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
08212) SMOLUĆA U RATNOM OKRUŽENJU , Ljubomir Todorović , Muzej Semberija Bijeljina 2011 , memoari, 18. jun - 30. avgust 1992 ;
Kao ratni komandant Štaba odbrane sela Smoluća, iz vremena njene ratne epopeje, osjetio sam se dužnim da zabilježim svoje pamćenje o događajima u pomenutom selu, za vrijeme četvoromjesečnog okruženja, ratne 1992. godine. Pored činjenica koje sam izlagao, koristio sam i jedan dio sačuvane ratne dokumentacije i fotografije kao objektivne potvrde napisanog. Vođen motivom da sve što nije zabilježeno nije se ni dogodilo, želio sam da napišem istorijsko svjedočanstvo sadašnjim i budućim generacijama.
U knjizi iznosim hronološki pregled događaja, u namjeri da se sazna kako smo organizovali život i rad, vršili pripreme za odbranu, sa posebnom željom da istaknem hrabrost boraca i naroda, ali i da bi buduće generacije znale šta se zbivalo u Smolući, kao i da sadašnje podsjetim na golgote kroz koje smo svi prolazili u okruženju, logoru smrti. Selo, u koje su u toku rata izbjegli Potpećani i Tinjani, čuvano je sa željom da ne doživi sudbinu mnogih srpskih sela. Narod i borci u Smolući bili su jedno da bi sačuvali svoja vjekovna ognjišta, grobove svojih najmilijih, nedužnu djecu, žene, stare i iznemogle.
Naslov „Smoluća u ratnom okruženju` nastao je iz želje da jedno istorijsko zbivanje, čiji smo učesnici bili, ostane u pamćenju. Smoluća nije pala. Kada smo ostali bez lijekova, hrane i municije, morali smo napustiti svoja ognjišta, svoja dobra, ostaviti najveću svetinju -grobove svojih djedova, svojih predaka, ali smo uspjeli sačuvati živote i sveta sjećanja. Pomogli su nam braća sa Ozrena, Semberije, Posavine i Majevice. Muslimansko-hrvatske snage nisu dočekale dan da uđu u Smoluću i likvidiraju svoje komšije samo zato što su Srbi, nisu ostvarili želju da Smoluća postane uistinu logor smrti. Bijesni što nisu dospjeli do cilja, uništili su sva naša mukom stečena dobra, ali nisu mogli uništiti našu zemlju i sjećanje na naše predke, koji su ostali u njoj.
Zapisana imena poginulih i ranjenih boraca i civilnih žrtava rata, te samoubistva i ubistva, kao i oni koji nisu izašli iz sela, ne dozvoljavaju da u zaborav ode četvoromjesečna tortura okruženja, niti da se, zbog iseljenja stanovništva, izgubi entitet i istorijski značaj sela Smoluća.
Želja mi ja da ovo pisano svedočanstvo uđe u anale naše istorije i ostane vječno u pamćenju srpskog naroda.
tvrd povez, format 18 x 25 cm , ilustrovano, ćirilica, tiraž 300 primeraka , 265 strana