| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | CC paket (Pošta) Post Express |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
| Grad: |
Beograd-Palilula, Beograd-Palilula |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2025
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
GEOPOLITIKA SVETOSAVLjA – SRPSKO NACIONALNO PITANjE U ISTORIJSKOM RASPONU OD KRŠTENE DO PRIRODNE SRBIJE
Ljubiša Despotović
NOVO - NEKORIŠĆENO!
Izdavači
ARHIV VOJVODINE, Novi Sad
INSTITUT ZA POLITIČKE STUDIJE, Beograd
Za izdavača
Dr Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva Vojvodine
Dr Miša Stojadinović
Glavni i odgovorni urednici
Dr Nebojša Kuzmanović
Dr Miša Stojadinović
Urednik
Kristijan Obšust
Recenzenti
dr Milan Brdar
dr Aleksandar Gajić
dr Zoran Jevtović
dr Nebojša Petrović
dr Vanja Glišin
Boris Subašić
Populaciono i teritorijalno mali narodi i države, koji se nalaze u unutrašnjosti verskih, civilizacijskih, ekonomskih, ideoloških, geopolitičkih i geostrategijskih „pan-oblasti”, u kontekstu tzv. procesa dugog trajanja većinom nemaju mnogo dilema, a ni izbora. Geodeterministički im je određeno gde istorijski pripadaju, uz koji centar moći se svrstavaju, kojom interesnom sferom su obuhvaćeni, kako se u prelomnim vremenima opredeljuju, u kom smeru se dugoročno orijentišu, „kojem carstvu će se privoleti”, s kim će da grade svoju budućnost… Oni su „slamka među vihorove” i njih nosi matica istorije na koju oni uopšte ne utiču ili utiču veoma malo. U međunarodnim odnosima se po pravilu ništa ne pitaju, odnosno tretirani su ne kao „subjekti” koji manje-više samostalno odlučuju o sebi i naročito o drugima, već kao „objekti” kojima se manipuliše i koji često za velike sile predstavljaju „monetu za potkusur”. Izuzeci su veoma retki, kratkotrajni i najčešće su plaćeni visokom cenom.
Srpski narod i državu jedna kolosalna istorijska ličnost je privilegovala da mogu biti pošteđeni takvog „orijentacijskog tumaranja”. GEOPOLITIKA SVETOSAVLjA 375 Bio je to princ Rastko Nemanjić – potonji Sveti Sava. Pravi i nesumnjivi „otac nacije”! On je srpski narod, a u skladu sa Simvolom vere, ne samo verski situirao unutar „jedne, svete, saborne i apostolske Crkve” – Pravoslavne – već ga je i uveo u red malobrojnih etnosa koji imaju svoju, nezavisnu, pomesnu crkvu, u to vreme arhiepiskopiju, a sada patrijaršiju.