| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 2009
ISBN: 978-86-7666-177-0
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Geopoetika 2009 405 strana
odlična očuvanost
Knjiga Elizabet Abot „Šećer: Gorko-slatka istorija“ je sveobuhvatno istorijsko istraživanje dubokog globalnog uticaja šećera, sa snažnim fokusom na njegovu ulogu u stvaranju brutalnog sistema ropstva, kolonijalizma i razaranja životne sredine.
Rezime
Knjiga prati put šećera od skupog luksuza za bogate do svakodnevne namirnice, istražujući istinske ljudske i ekološke troškove zadovoljavanja svetske „slatkoće“. Abot, istoričarka sa ličnim predačkim vezama sa karipskim plantažama šećera, pruža bogato detaljan i često potresan prikaz razvoja industrije.
Ključni detaljno opisani istorijski uticaji uključuju:
Ropstvo i eksploatacija: Centralna tema knjige je integralna uloga šećera u transatlantskoj trgovini robljem i brutalni uslovi na plantažama šećera. Abot tvrdi da su ekonomski imperativi šećera podstakli razvoj rasnih ideologija kako bi se opravdalo ropstvo.
Industrijske i društvene promene: Proizvodnja i potrošnja šećera podstakle su industrijsku revoluciju i fundamentalno promenile zapadne ishrane, pokrećući revoluciju brze hrane i doprinoseći modernim zdravstvenim krizama poput gojaznosti i dijabetesa.
Geopolitika: Abot istražuje kako je potraga za šećerom uticala na svetske poslove, uključujući američke interese na Havajima, Hitlerove napore da obezbedi šećer od repe i upotrebu embarga na šećer u Južnoj Africi tokom aparthejda.
Moderna pitanja: Knjiga donosi priču u današnje vreme, ističući kako se oblici prisilnog ili ugovornog rada nastavljaju u nekim zemljama proizvođačima šećera i kontinuirano uništavanje životne sredine uzrokovano uzgojem šećerne trske.
Recenzije i prijem
Knjiga je dobila široke pohvale zbog svog opsežnog istraživanja i strastvenog stila pisanja.
Pohvale: Recenzenti u publikacijama poput Njujork tajmsa i Independenta nazvali su je „obaveznim štivom“ i „veoma čitljivom i sveobuhvatnom studijom“. Poznata je po tome što menja percepciju čitalaca o zajedničkoj robi otkrivajući njenu mračnu istoriju i „genocid na globalnom nivou“ povezan sa njenom proizvodnjom.