| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
ISBN: Ss
Godina izdanja: Ss
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Pecat!
Melhior Erdujhelji (mađ. Érdujhelyi Menyhért; Senta, 4. januar 1860 – Alentaun (SAD), septembar 1925) je bio kapelan, veroučitelj i pisac prve istorije Novog Sada.
Kada je iz Budimpešte došla sugestija Municipijalnom odboru Novog Sada da se povodom hiljadugodišnjice mađarske države napiše istorija grada Erdujheljiju je 1892. poveren taj zadatak, s obzirom na njegovo poznavanje tematike.
Monografiju je pod naslovom Istorija Novog Sada završio 1. februara 1894. godine. Iste godine ona je objavljena na mađarskom jeziku i u srpskom prevodu, a naredne godine (1895) i na nemačkom. Recenzenti su bili Antonije Hadžić, Milan A. Jovanović, Vićentije Korenjšek, Teodor Mandić, Bela Patek, Milan Savić i Sergije Šakrak-Ninić.
Prilikom pisanja istorije Novog Sada koristio je građu Zemaljskog arhiva u Budimpešti, Carskog kraljevskog ratnog arhiva u Beču i Arhiva grada Novog Sada.
Ulica u novosadskom naselju Telep nosi njegovo ime.
Melhior Erdujhelji (mađ. Érdujhelyi Menyhért; Senta, 4. januar 1860[1] – Alentaun (SAD), septembar 1925) je bio kapelan, veroučitelj i pisac prve istorije Novog Sada.
Biografija
Školovao se u rodnom mestu, Segedinu i Kaloči, gde je završio teologiju. Za rimokatoličkog sveštenika rukopoložen je 1882. i kao kapelan je službovao u više mesta u Bačkoj.[2]
Za kapelana i učitelja veronauke u Novom Sadu postavljen je 1887. godine. Predavao je i srpski jezik u Zanatskoj školi. Novi Sad napušta 1894. godine i odlazi u Kiškereš, a 1897. se vraća u Sentu. Zbog teškog materijalnog stanja emigrirao je 1908. godine u Kanadu. Ubrzo prelazi u Sjedinjene Američke Države, pa ponovo u Kanadu, gde učestvuje u društvenom pokretu kanadskih Mađara.[2]
Istoriografski rad
Bio je aktivan saradnik Istorijskog društva Bačko-bodroške županije, koje je osnovano 1883. u Somboru i imalo je svoje podružnice u više mesta Županije. Na sastancima ovdašnje podružnice čitao je svoje radove, pretežno iz istorije Novog Sada, a objavljivao ih je u Godišnjaku ovog Društva.[3]
Objavljivao je članke i u srpskim listovima Javor i Naše doba.[2]
Kada je iz Budimpešte došla sugestija Municipijalnom odboru Novog Sada da se povodom hiljadugodišnjice mađarske države napiše istorija grada Erdujheljiju je 1892. poveren taj zadatak, s obzirom na njegovo poznavanje tematike.[3]
Monografiju je pod naslovom Istorija Novog Sada završio 1. februara 1894. godine. Iste godine ona je objavljena na mađarskom jeziku i u srpskom prevodu, a naredne godine (1895) i na nemačkom. Recenzenti su bili Antonije Hadžić, Milan A. Jovanović, Vićentije Korenjšek, Teodor Mandić, Bela Patek, Milan Savić i Sergije Šakrak-Ninić.[3]
Prilikom pisanja istorije Novog Sada koristio je građu Zemaljskog arhiva u Budimpešti, Carskog kraljevskog ratnog arhiva u Beču i Arhiva grada Novog Sada.[3]
Ulica u novosadskom naselju Telep nosi njegovo ime.