Jezik: Srpski
Autor: Strani
ISBN: Tv
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Ivan Antonovič (Antipovič) Jefremov, ponekad Efremov (ruski: Ива́н Антонович (Анти́пович) Ефре́мов; 23. travnja 1908. – 5. listopada 1972.) bio je sovjetski paleontolog, autor znanstvene fantastike i društveni mislilac. Osnovao je tafonomiju, proučavanje obrazaca fosilizacije.

Biografija
Rođen je u selu Virica u Sankt Peterburgskoj guberniji 23. travnja 1908. Njegovi su se roditelji razveli tijekom Ruske revolucije. Majka se udala za zapovjednika Crvene armije i ostavila djecu u Hersonu na brigu tetke koja je ubrzo umrla od tifusa. Jefremov je neko vrijeme preživio sam, nakon čega se pridružio jedinici Crvene armije kao `sin puka` i s njom otišao u Perekop. Godine 1921. otpušten je iz vojske i otišao u Petrograd (danas Sankt Peterburg) na studij. Tamo je završio školovanje kombinirajući studij s raznim povremenim poslovima. Kasnije je komentirao da je `Revolucija bila i moje vlastito oslobođenje od filistarstva` (ruski: `Революция была также и моим освобождением от мщения`).

Akademska karijera

Kuća 4 u Gubkin ulici u Moskvi, gdje je Jefremov živio od 1962. do smrti
Godine 1924., zbog utjecaja akademika Petra Suškina, zainteresirao se za paleontologiju. Jefremov je upisao Lenjingradsko državno sveučilište, ali je kasnije odustao. Već s 19 godina napravio je nekoliko otkrića [kojih?] i objavio monografiju u koautorstvu s Aleksejem Bystrowom, koju je kasnije nagradilo Linneovo društvo iz Londona.

Sredinom 1930-ih sudjelovao je u nekoliko paleontoloških ekspedicija u Volgu, Ural i Srednju Aziju. Vodio je istraživački laboratorij u Institutu za paleontologiju. Godine 1935. položio je završne ispite i diplomirao na Lenjingradskom rudarskom institutu. Iste godine stekao je stupanj kandidata znanosti iz bioloških znanosti. Godine 1941. stekao je doktorat iz bioloških znanosti. Godine 1943. dobio je titulu profesora.

Četrdesetih godina 20. stoljeća Jefremov je razvio novo znanstveno područje nazvano tafonomija, za koje je 1952. godine dobio Staljinovu nagradu. Njegova knjiga Tafonomija objavljena je 1950. godine. Primijenio je mnoge tafonomske principe u svom terenskom radu tijekom paleontološke ekspedicije u pustinju Gobi u Mongoliji. Tijekom tih godina prepoznat je kao uspješan znanstvenik i osvojio je državnu nagradu za znanost. Mnogi američki istraživači [tko?] nazivali su Jefremova ocem moderne paleontologije,[potreban citat] koji je spojio geološke i paleontološke podatke u jednu znanost.

Godine 1958. posjetio je Kinu.[1]

Književna karijera
Jefremov je napisao svoje prvo djelo fikcije, kratku priču, 1944. Njegov prvi roman Zemlja pjene (Veliki luk, 1946.) objavljen je 1946. Sljedeći roman Put vjetrova temeljio se na njegovim znanstvenim ekspedicijama u Mongoliji (1946. – 1949.). Jefremovljev najpoznatiji znanstvenofantastični roman, Andromedina maglica, izašao je 1957. To je panegirik utopijskoj `komunističkoj` budućnosti. Prikazuje društvo razvijeno tako da nema materijalne nejednakosti među pojedincima i da svaka osoba može neograničeno slijediti svoj samorazvoj. Međugalaktički komunikacijski sustav povezuje čovječanstvo u zajednicu osjetilnih civilizacija svemira, Veliki prsten civilizacija. Knjiga je postala moralni vodič za mnoge ljude u Sovjetskom Savezu. Osim teškog didaktičkog aspekta, knjiga je sadržavala i zanimljivu sporednu radnju svemirske avanture, pa su je ljudi cijenili zbog njezine obrazovne i zabavne vrijednosti. Algis Budrys usporedio je Jefremovljev stil fikcije sa stilom Huga Gernsbacka.[2]

Ivan Jefremov piše u svom dnevniku
S vremenom su društveno-političke okolnosti u svijetu postajale sve zabrinjavajuće, a takve se promjene odražavaju u romanu Bikov sat. U njemu Jefremov pokušava upozoriti na nadolazeće katastrofe u okolišu, etici i društvenoj sferi. Mnogi su roman smatrali prikrivenom kritikom SSSR-a, iako su kasniji istraživači otkrili da roman uglavnom prikazuje slijepe perspektive maoizma i gangsterskog kapitalizma. Vlada je roman optužila za antisovjetizam i zabranila njegovo objavljivanje do kraja 1980-ih.

Jefremovljev posljednji roman bio je Tajlanđanka iz Atine, objavljen 1972. Radnja je smještena u vrijeme Aleksandra Velikog. Njegove višestruke teme uključuju malo poznate ženske kultove, pitanja unutarnjeg života žena i njihove uloge u globalnoj povijesti; postavlja pitanja religije, kulturne geneze i potrage za ljepotom i istinom.

Osobni život
Jefremov je bio tri puta oženjen. Njegov prvi brak početkom 1930-ih, s Ksenijom Svitalskajom, bio je kratkotrajan i završio je razvodom. Godine 1936. oženio se paleontologinjom Elenom Dometevnou Konzhukovom,[3] s kojom su imali sina, Allana Ivanoviča Jefremova. Nakon što mu je supruga umrla 1. kolovoza 1961., oženio se Taisijom Iosifovnom Juhnevskom 1962. Njegov posljednji roman Tajlandska Atena, koji je posthumno objavljen 1973., posvećen je njoj.