| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
Godina izdanja: 1988
ISBN: 86-13-00290-1
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Dnevnik, beleške, dokumenti
Izdavač: BIGZ
Istorijsko-memoarska dela - Posebna izdanja
Priredio, izbor dokumenata sačinio i komentare napisao: Miloš Vuksanović
Povez: tvrd
Broj strana: 318
Ilustrovano.
Sitno cepnut delić pri ivici jednog lista, vrlo dobro očuvana.
Koča je počeo da vodi Dnevnik 19. decembra 1941. i pisao ga je sve do 6. marta 1945. godine u obliku šeme, u malom notesu sa linijama, veličine 10 x 6,5 cm, na francuskom jeziku, sa ponekom reči i na srpskohrvatskom. U Dnevniku je pedantno zabeležio 468 marševa, od kojih 192 noćnih, a 32 duža od 50 kilometara. I u tom velikom broju podataka samo jedan datum je podvučen – 9. VI 1943. godine – dan polaska u proboj neprijateljskog obruča na Zelengori – na Balinovcu, „najznačajniji dan u našem NOR-u“, kako je autor o tome kasnije zabeležio.
Beležnicu, pak, Koča je počeo da piše krajem 1942. godine, upravo u vreme kada je otišao iz 1. proleterske brigade za komandanta 1. proleterske divizije. Beležnica je jedan omanji blok kockastog papira veličine 20x12 cm, sa 75 listića. Ukupno je ispisao 147 pedantno obeleženih strana. Na mnogim mestima iskrižan je deo napisanog teksta ili otkinut deo lista. Autor objašnjava – to nije bilo lepo rečeno. Pisao je nalivperom, neke stranice napisane olovkom posle je „prepisao“ mastilom. Sadržaj Beležnice čine: opisi ljudi, predela i interesantnih događaja, razmišljanja о mnogim problemima, sećanja, doživljaji, ponešto о ratu, naročito posle prelaza u Srbiju, i misli posvećene jednoj velikoj autorovoj ljubavi. Uz Beležnicu, Koča je dao i nekoliko posebnih zapisa - о načelniku Vrhovnog štaba, о Sutjesci, neka razmišljanja о ratu, о vojničkim pravilima, lične podsetnike i slično.
U izboru dokumenata nastojalo se, koliko je to bilo moguće, da to budu dokumenti pisani ili potpisani Kočinom rukom i da po sadržaju ne budu „suviše ratni“, da ne „ubiju duh“ Beležnice. Odabrani su upravo oni dokumenti za koje mislimo da su nezaobilazni, koji prirodno pristaju uz sadržaj Beležnice.
(K-128)