ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1957
Jezik: hrvatski
Autor: Strani

Knjiga je dobro očuvana.
,,I antička i moderna nauka slažu se u oceni da je Tukidid najveći istoričar Antike. I dok Herodota nazivaju `ocem istorije`, Tukidid je opštepriznat kao osnivač naučne istoriografije. On svoju istoriju Peloponeskog rata piše ne samo kao savremenik, nego i kao učesnik koji je mnogim političkim i ratnim događajima ili sam prisustvovao ili je podatke prikupljao od učesnika proveravajući ih sa više strana. Za razliku od Herodota, on će se truditi da ostane pri kritičkom i objektivnom izlaganju činjenica. Logiku rata ne tumači osvetom bogova, već ostavlja da događaji govore sami o sebi kao svedoci nepromenljive ljudske prirode. Ukoliko Tukididova istorija implicitno sadrži i neku pouku, ona se svodi na prirodu ljudi u ratnim okolnostima kada prestane dejstvo pisanih i nepisanih zakona. I kao što isticanje psihološkog činioca ukazuje na uticaj sofispške, njegovo tumačenje imperijalističke politike Atine oslanja se na sam fakat sile i pravo jačeg."
,,Tukidid (grč. Θουκυδίδης; oko 460. pne. - oko 395. pne.) bio je starogrčki povjesničar koji je opisao Peloponeski rat.

Tukidid je i sam sudjelovao u ratu kao jedan od atenskih vojskovođa, ali su ga Atenjani ubrzo prognali. Zatim se skrasio na jednom otoku i tamo napisao svoje djelo „Povijest Peloponeskog rata”.
Za razliku od Tukidida, poznati je povjesničar Herodot prisan, povjerava se čitatelju, prepričava mitove, bajke i sumnjive anegdote. Tukidid nema ništa od toga. Njegov stil je štur, ponekad i monoton, a jedini su književni ukras povremeni govori sudionika rata kroz koje autor iznosi svoja razmišljanja o ratovanju. Zašto je onda Tukidid tako slavan? Dva su razloga.

Prvo, Tukidid je pouzdan. Ništa ne izmišlja, traži pouzdana svjedočanstva i strogo slaže događaje po godinama. To je suprotnost Herodotu, kojeg dugo vremena nisu zvali samo `otac povijesti`, nego i `otac laži`. Mogli bismo reći da je Tukidid prvi povijesni znanstvenik.

Drugo, Tukidid razmišlja o uzrocima događaja. Dok Herodot objašnjava sve ratove po načelu akcija-reakcija, Tukidid zaključuje da je do Peloponeskog rata došlo zbog ambicija Atene da postane svjetsko carstvo. Tako je začeo težnju povijesne znanosti da traži dublja kretanja iza kaosa povijesti."