ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1982
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Ivan Očak - Krleža-partija
Spektar, Zagreb, 1982
279 str.
tvrdi povez
stanje: dobro

Miroslav Krleža u radničkom i komunističkom pokretu 1917-1941

Dio I U centru političkog zbivanja, Dio II Aktivnost poslije obznane 1921-1929, Dio III Nakon proglašenja kraljevske diktature, Dio IV Uoči rata, Kazalo imena, Fotografije

Očak i Krleža prvi su se put sreli 1974, kada je Očak izložio ideju o knjizi u kojoj bi se rasvijetlio intrigantan odnos Krleže i Komunističke partije, koji je zaokupljao i druge istraživače Krležina opusa i biografije. Potvrdan odgovor stigao je u pismu od 20. II. 1976. u kojem K., među ostalim, piše da nikada nije imao »ni najsitnije političke ambicijice, da se prikažem u ulozi bilo kakvog zaslužnog i važnog člana KPJ. Bio sam i ostao (ako sam bio) literat, i to bi bilo jedino važno. Što se Vaše knjige `Krleža i KPJ` tiče, izvolite, prionite na posao i postavite mi u vezi s Vašim materijalima neka potrebna pitanja i komentare!« Nakon toga »presudnog poticaja« i slamanja Krležina nećkanja, kontakt je potrajao sve do Krležine smrti. Za razgovore (od kojih su neki zabilježeni i magnetofonom, prvi 4. V. 1976), Očak se temeljito pripremao, slijedeći unaprijed dogovorene teme i pitanja. K. je odgovarao najčešće dugim monolozima, koje je znao neuvjerljivo ironizirati kao »preslušavanje«, »istraživanje« ili »cijeđenje«. Očak je bio uvjeren da je nedvojbeno dokazao kako je K. »Partiji pripadao i pripada«. Uporište je našao u Krležinu imenu i godini 1919. u kartoteci članova KPJ u Zagrebu, njegovu radu u partijskim ćelijama na Ciglani i kod Rožankovskoga 1927/28, priznanju da je i u tridesetim godinama bio član KPJ, da je imao ozbiljne planove objaviti knjigu »protiv vojno-fašističke diktature« i uređivati (prije Danasa) međunarodni lijevi časopis uz novčanu potporu Kominterne (što je u svojim izvještajima Kominterni 1932-33. zagovarao M. Gorkić). K. je, naprotiv, uporno inzistirao na specifičnosti svoga slučaja: »Vi konstantno hoćete, da od mene stvorite discipliniranog partijca, boljševika. To ste naučili u Rusiji... To, taj model za mene nikako ne vrijedi. Nisam ja radio kao organizirani partijski član; niti boljševik, niti lenjinist«. (Krleža-Partija, str. 18). No, bez obzira na temeljnu, gotovo nepomirljivu, razliku u pristupu, spoj Očakova povjesničarskog refleksa, respekta prema dokumentu i činjenici, s jedne strane, te Krležine izvanredne memorije, s druge, omogućili su rasvjetljavanje mnogih dotad nedostatno poznatih ili nepoznatih detalja iz Krležine biografije, ali i drugih povijesnih osoba. Tako je, primjerice, Očak prvi objavio bizaran podatak da su K. i A. Cesarec odmah nakon 1. XII. 1918. namjeravali uputiti apel (koji je supotpisao još samo Lj. Wiesner, a već V. Nazor nazvao ludošću), u kojem A. Karađorđeviću predlažu da se uime »patriotizma« i »integracije« odrekne prijestolja. Također je pisao o Krležinim izvještajima s procesa o Diamantsteinu; da je sudjelovao u pripremanju ustanka 1919/20, jer drugog puta »nije bilo«; analizirao je kako se moglo dogoditi da Plamen ne objavi ni riječi o osnivanju KPJ; pomno je istražio i dopunio podatke o Krležinim kontaktima s najvišim partijskim funkcionarima (s M. Gorkićem, primjerice, ili A. Barabašem, s kojim se sretao i za boravka u Rusiji 1925), a o susretima Krleže i J. Broza između dvaju svjetskih ratova objavio je 1981. posebnu knjižicu, glavninu sadržaja koje je uključio u svoj najopsežniji rad o Krleži, knjigu Krleža-Partija (Miroslav Krleža u radničkom i komunističkom pokretu 1917-1941). Prikupio je nove podatke o Krležinim teškoćama s policijom i uhićenjima; mnogobrojne iskaze o prijateljima A. Cesarcu, Đ. Cvijiću, K. Horvatinu i drugima, o njegovoj ulozi u organiziranju bijega V. Ćopića iz zatvora 1925, prebacivanju P. Bjelousove, prve supruge J. Broza, u SSSR 1928. nakon »bombaškog procesa«, o teškoćama u vezi s izdavanjem Književne republike, na temelju Krležine korespondencije 1923-26. s V Vošickim, itd. Međutim, zbog stanovite jednostranosti, katkad pretjerana inzistiranja na Krležinoj »partijnosti«, pa i faktografskih propusta, Očakov su prinos poneki autori nepravedno zanemarivali, pa i ignorirali.

SADRŽAJ
DIO PRVI
PREDGOVOR
U CENTRU POLITIČKOG ZBIVANJA (Legalni period djelovanja KPJ)
Suradnja sa socijaldemokratima
Ratna tema
O položaju radnih masa
Lenjin i Oktobar
O marksizmu
Javni protest
Susret s povratnicima iz Sovjetske Rusije
U BURNOJ 1919. GODINI
Plamen - Krleža - Kongres Ujedinjenja
Hapšenje u Požegi
Na procesu Diamantsteina
Odnos prema revolucionarnim događajima 1919-1920. godine
PARTIJSKI AGITATOR
Prijedlog da Krleža bude narodni poslanik
Po zadatku partije
U duhu partijskog programa
Realna analiza situacije
Bijeg iz Crikvenice
Na mitingu u Hrvatskoj Kostajnici
Predavač partijske škole
Susret s Josipom Brozom
Za ustavotvornu skupštinu
DIO DRUGI
AKTIVNOST POSLIJE OBZNANE (1921-1929)
Nije ga uplašila Obznana
U akciji pomoći gladnima u Sovjetskoj Rusiji
Posjet vidovdanskim atentatorima
Među osnivačima partijskog lista Borba
Diskusija o nacionalnom pitanju
U zaštitu Lenjina
Književna Republika
Zauzimanje za robijaša Mošu Pijadu
IZLET U SOVJETSKU RUSIJU
Put na V kongres Kominterne
Organizator javne skupštine
Vladetićevo pismo
Razgovor s Barabašem
U AKCIJI OSLOBAĐANJA VLADIMIRA ĆOPIĆA
O Vladimiru Ćopiću i drugima
Predavanje o imperijalizmu
Optužnica
Spašavanje Koste Novakovića
Član partijske ćelije
DIO TREĆI
NAKON PROGLAŠENJA KRALJEVSKE DIKTATURE
Krleža ne potpisuje peticiju
Predavanje u Hrvatskom glazbenom zavodu
Krležina intervencija
Pokušaj izdavanja međunarodnog časopisa
Susret s Milanom Gorkićem
Sukob zbog Krleže
Intervencija KPJ
Zabrana časopisa Danas
Susreti s Rodoljubom Čolakovićem
Teze za jednu diskusiju 1935
DIO ČETVRTI
UOČI RATA
Ponovni susret Tito-Krleža rane jeseni
Zanimanje za građanski rat u Španjolskoj
Je li Krleža kriv?
Politički sukob
Prekid s Augustom Cesarcem
ZAKLJUČNO POGLAVLJE
Partijska osuda
Prilog:
Kazalo imena