Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2009.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Antonije Djuric - Crvena kuga
Knjiga druga
Podsetnik za komuniste i one koji kriju njihove zlocine
Manastir Mileseva, Prijepolje, 2009.
Meki povez, 366 strana.
Antonije Đurić (Sjenica, 21. januar 1929 — Čačak, 15. avgust 2020) bio je srpski novinar, književnik, istoričar i publicista.[1]
Biografija
Gimnaziju je završio u Užicu. Zbog pisanja protiv komunističkog režima, robijao je sedam godina u sremskomitrovačkom zatvoru u isto vreme što i Stevan Moljević koji je preminuo u zatvoru, Đuro Đurović, Vojin Andrić, Kosta Kumanudi, Dragić Joksimović koji je takođe preminuo u zatvoru, sveštenik Sava Banković i Borislav Pekić.[2]
Posle izlaska iz zatvora, najveći deo svog radnog veka proveo je radeći kao novinar u „Ekspres politici”.
Po njegovoj drami „Solunci govore”, napravljen je i istoimeni televizijski film 1990. godine a on je bio scenarista filma. Bio je član Udruženja književnika Srbije. Imao je redovnu mesečnu kolumnu u listu „Srbija” iz Kanade i radio je kao saradnik „Srpskih novina” iz Čikaga.
Antonije Đurić je živeo i radio u Čačku, gde je i preminuo 15. avgusta 2020. godine.[3] Sahranjen je 18. avgusta na groblju Dovarje u Užicu, pored svog oca Milorada, četnika u jedinici vojvode Vuka.
Dela
Knjige „Solunci govore”, „Za čast otadžbine” i „Žene-Solunci govore”
„Solunci govore” (1982)
„Kraj Morave dolina nade” (1983)
„Za čast otadžbine” (1985)
„Žene-Solunci govore” (1987)
„Obaveštajac kaplar Miloje” (1990)
„Po zapovesti Srbije” (1994)
„Ravnogorci govore” (1996)
„Crvena kuga – tri toma” (2016)
„Juriš u porobljenu otadžbinu” (2016)
„Toplički ustanak” (2017)
komunsticki zlocini