ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2010
Jezik: hrvatski
Autor: Strani

Historia magistra archaeologiae / Emilio Marin

MH SPLIT MH DUBROVNIK

hrvatski prevod ijekavica

- otpis iz biblioteke ,gumirane korice , bilo je malo vlazno ,pa ima malo zutila na prve 3 stranice ,na rubu

AutorMarin, Emilio
NakladnikSplit ; Dubrovnik : Matica hrvatska, 2003
Materijalni opis238 str. : ilustr., faks. ; 24 cm
Nakladnički nizBiblioteka Posebna izdanja / Matica hrvatska Split / Matica hrvatska Dubrovnik ; knj. 30
NapomenaStr. 5: Proslov / Josip Botteri Dini.
Bilješka o piscu: str. 234-236.
Predmetna odrednicaMarin, Emilio, 1951- - život i djelo
arheologija - Hrvatska - 20. st.
Klasifikacijska oznaka902 Arheologija
904(497.5) Ostaci kultura (artefakti, starine) povijesnih razdoblja u Hrvatskoj
Anotacija`Historia magistra archaelogiae`, knjiga splitskog povjesničara, arheologa, a odnedavno i člana francuske Akademije Emilija Marina, sastoji se od četrdesetak tekstova objavljenih u `Vjesniku`, `Mogućnostima`, `Dubrovniku` i `Slobodnoj Dalmaciji`. Marin je u svojim tekstovima, koji se bave ponajviše srednjovjekovnim razdobljem čije materijalne ostatke nalazimo duž hrvatske obale Jadrana, uspješno pretočio znanstvene sadržaje u popularniji stil koji je dostupniji širem krugu ljudi, populariziravši time svoj rad i dostignuća na području povijesti i arheologije.

Jezikfrancuski; hrvatski

Emilio Marin (Split, 6. veljače 1951.) je hrvatski arheolog i sveučilišni profesor. Član je Agencije Svete Stolice za vrednovanje i promociju kvalitete crkvenih sveučilišta i fakulteta (AVEPRO).[1]

Životopis
Završio je 1973. studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1990. godine. Od 1973. godine radio je u Arheološkome muzeju u Splitu te je u razdoblju od 1988. do 2004. bio ravnatelj. Profesor je na Sveučilištu u Splitu, na Sorbonnei u Parizu te na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu.[2]

Od 2003. godine član je Francuske akademije znanosti i umjetnosti. Papa Benedikt XIV. imenuje ga 2012. članom Papinskoga povjerenstva za starokršćansku arheologiju.[1] Papa Franjo imenovao ga je u Papinski odbor za povijesne znanosti, a u svibnju 2025. u Agenciju za vrednovanje i promociju kvalitete crkvenih sveučilišta i fakulteta.[1] Bio je veleposlanik RH pri Svetoj Stolici (2004.–2011.) te pri Suverenome viteškom malteškom redu (2005. – 2011.). Vodio je iskapanja u Solinu i Vidu kraj Metkovića.[2]

Djela
„Starokršćanska Salona” (1988.)
„Drevna Salona” (Longae Salonae, I–II; sa suradnicima, 2002.)
„Povijest učiteljica arheologije” (Historia magistra archaeologiae; 2003.)
„Uspon i pad carskog svetišta: rimska skulptura iz Augusteuma u Naroni” (The Rise and Fall of an Imperial Shrine: Roman Sculpture from the Augusteum at Narona; 2004)
„Upoznao sam dva pape: pripovijest o čuvstvu i promišljanju na tragu Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.” (2009.)[2]
Počasti
Počasni doktorat Sveučilišta u Parizu XII (2005.)[3]
Nagrada grada Metkovića za životno djelo (2007.)[4]
Nagrada Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo (2013.)[5]
Državna nagrada za znanost za životno djelo (2017.).[2]
Nagrada Grada Splita za životno djelo (2021.)[6]


(u 2.sobi ,nezard ,ormar)