Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1991
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Svet zanemelih ljudi / Robert Sent Džon ;
Gornji Milanovac : Dečje novine, 1991, tvrdi povez, omot,
Fizički opis 313 str. : ilustr. ; 21 cm.
Gligorijević, Mira (prevodilac)
Prevod dela: From the Land of Silent People / Robert S. John
Tiraž 2000.
Сент Џон, Роберт, 20в -- Аутобиографија
Београд -- 17. mart 1941 -- У успоменама
Očuvanost 4-.
Robert William St. John (March 9, 1902 – February 6, 2003) was an American writer, broadcaster, and journalist.
Robert Sent Džon je objavio knjigu, koja je izašla i na našem jeziku 1991. pod naslovom „Svet zanemelih ljudi.“ On je bio novinar AP i izveštavao je iz Beograda tih dana 1941. godine. To je izuzetno zanimljiv, iskren tekst koji vam predočava sliku Beograda od 25. do 28. marta 1941.
Džon navodi da se nakon potpisivanja sporazuma 25. marta, narednog dana, 26. marta dešava nešto što on naziva „dečiji“, odnosno „đački ustanak“, „đačka buna“. On svedoči da je sedeo u hotelu „Srpska kruna“ preko puta jedne škole u kojoj se danas nalazi Pedagoški muzej. Naveo je da je video da đaci izlaze iz učionica, cepaju fotografije kneza Pavla, pišu letke, dele ih građanima. Ista svedočanstva mogu da se nađu i u zbornicima u kojima se obeležava godišnjica osnivanja Prve beogradske gimnazije.
Robert Sent Džon piše kako je video agenta u civilu koji je uzeo jedan od tih proglasa i koji mu je rekao – deca su kao papagaji, ona, u stvari, prenose ono što se priča u kući. Isto tako, po nekim svedočenjima, u Kraljevu i po nekim drugim gradovima u Srbiji dolazi do spontanih izliva nezadovoljstva već 26. marta. Tako da u noći, u pola tri, kada je izveden puč, zapravo su njegovi učesnici već imali vrlo jasnu sliku da je javno mnjenje izuzetno negativno raspoloženo prema potpisivanju Trojnog pakta.
Robert Sent Džon navodi da su se građani najviše slivali ka Terazijama. Tu su govorili predstavnici demokrata. To se vidi i u memoarima Desimira Tošića. Komunisti su se obraćali narodu na Slaviji i kod Vukovog spomenika. Sent Džon kaže kako su se vrlo brzo pojavile i značke sa engleskim amblemom koje su deljene.
Veliki broj britanskih, američkih, francuskih i zastava Sovjetskog Saveza se našao na ulicama, zatim parole. Tako da može da se kaže, s jedne strane, da su građani imali snažnu potrebu da pokažu prema kojoj vrsti međunarodnog saveza su orijentisani.
S druge, pesme koje su se pevale, poput „Oj Srbijo, mila mati“, pokazivale su koliko je bila snažna podrška samom puču u zemlji, tačnije da se svrgne Namesništvo, a kralj Petar proglasi punoletnim i postavi na čelo države.