ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1962
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Ima posvetu na predlistu, inače u dobrom stanju.
Retko u ponudi.

Autor - osoba Košćak, Elza
Naslov Ugostiteljstvo u antičko doba / Elza Košćak
Vrsta građe knjiga
Jezik hrvatski
Godina 1962
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : [Ugostiteljska komora za grad Zagreb], 1962
Fizički opis 222 str., [9] listova s tablama : ilustr. ; 21 cm
Napomene Bibliografija: str. 218-[223]



UVOD
Razvitak ugostiteljstva tekao je tokom čitavog povijesnog razdoblja uporedo s ekonomskim, političkim i društvenim zbivanjima, pa ugostiteljstvo nosi na sebi biljeg sveukupnog čovjekovog djelovanja kroz stoljeća.
Počeci ugostiteljstva sežu daleko u prošlost, u prvu društveno- ekonomsku formaciju – prvobitnu zajednicu.
Čovjek je živio u prvobitnoj zajednici u kolektivu, jer primitivna sredstva za proizvodnju, kojima je raspolagao, nisu omogućavala individualnu proizvodnju i život izvan kolektiva. Nagon za samoodržanjem silio je čovjeka prvobitne zajednice da zajednički radi i zajednički dijeli proizvedena dobra.
Jedan od ostataka podjednake raspodjele u prvobitnoj zajednici bilo je gostoprimstvo. Običaj gostoprimstva – kao prvi začetak ugostiteljstva – igrao je u životu prvobitnog čovjeka veliku privrednu ulogu, jer je vršenje razmjene među pojedinim rodovskim zajednicama i plemenima bilo uvjetovano običajem gostoprimstva. Naime, prvobitni je čovjek na putu od jedne rodovske zajednice do druge nalazio sakrivenu hranu pod kamenjem, gdje su je okolna plemena ostavljala, da bi je zaštitila od životinja. Ovaj prvi izraz osjećaja gostoljubivosti prvobitnog čovjeka bio je „jedna od formi uzajamne pomoći, neka vrsta izjednačivanja u obezbjeđivanju prvobitnih ljudi sredstvima za potrošnju.“
Gostoprimstvo, koje je od svojih prvih početaka bilo vezano općim životnim uvjetima, počinje razvitkom proizvodnih snaga bivati sve važniji i potrebniji faktor u životu ljudi.
Razmjena se javlja u prvobitnoj zajednici kao rezultat porasta proizvodnih snaga, jer je prva veća društvena podjela rada na zemljoradnička i stočarska plemena omogućila podizanje produktivnosti rada prvobitnog čovjeka u tolikoj mjeri, da se počeo dobivati višak proizvoda. Taj nastali višak čovjek je razmjenjivao za predmete, koje nije sam proizvodio, a bili su mu potrebni za život.
Razmjena, koja se od naturalnog oblika razvila do novčanog, bila je ona sila, koja je nukala ljude da putuju i međusobno zamjenjuju viškove svojih proizvoda. Prema tome/je razmjena stvorila prve putnike i u daljnjem svom razvitku potrebu za osnivanjem prvih ugostiteljskih radnja.
Zbog velikih udaljenosti jednih plemena od drugih, razmjena se nije mogla izvršiti u jednom danu, pa su ljudi bili prisiljeni tražiti na putu konak i hranu. Davanje hrane i konaka bio je viši oblik gostoprimstva, a obavljao se besplatno.
Robovlasnička formacija dala je gostoprimstvu novi smjer i razvila prve oblike ugostiteljstva.
Temeljeći se na gostoprimstvu, ugostiteljstvo u svom prvom stadiju razvitka, porastom proizvodnje i razmjene i s tim u vezi učestalim putovanjima, nije moglo ukonačiti i nahraniti sve putnike. Počeše se stoga dizati uz glavne putove konačišta za karavane – karavanseraji, koji su putnicima pružali konak i okrepu.
Pojavom prvih ugostiteljskih radnja gubio se sve više prvobitan karakter gostoprimstva, tj. besplatno pružanje hrane i konaka putnicima.
U robovlasničkoj formaciji ugostiteljske radnje razvijale su se uporedo s razvitkom proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Neke od njih zadovoljavale su potrebe i najrazmaženijih egipatskih, grčkih i rimskih bogataša. Osim ovih, raskošno uređenih, ugostiteljskih radnja bilo je i vrlo nečistih i neuglednih, u koje je zalazio narod.
Ekonomska baza robovlasničkih država imala je svojih specifičnosti, pa ćemo i ugostiteljstvo u pojedinim robovlasničkim državama promatrati u vezi s ekonomskim, kulturnim i političkim zbivanjima u svakoj zemlji zasebno.

MG P24 (N)