Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
ISBN: Tv
Godina izdanja: Tv
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
- Povest o slovima
- Zitije despota Stefana Lazarevica
Konstantin Filozof, takođe poznat i kao Konstantin Kostenečki (oko 1380—posle 1431) bio je bugarski književnik i filozof koji je najpoznatiji kao pisac Žitija despota Stefana Lazarevića i Skazanija o pismenima (Povest o slovima).[1][2]
Konstantin je rođen u drugoj polovini 14. veka, u bugarskom selu zvanom Kostenec, u današnjoj Sofijskoj oblasti, tako da je po rodnom mestu dobio nadimak Kostenečki, a po svojoj književnoj delatnosti je vremenom poneo i nadimak Filozof.
Posle propasti Bugarske (1393), Konstantin je prešao u Srbiju, kojom je vladao despot Stefan Lazarević. Konstantin je našao utočište na despotovom dvoru, jer je i sam despot Stefan bio književnik i veliki zaštitnik književnosti. Tu je Konstantin razvio veliku književnu delatnost, bio despotov bibliotekar, pisao pravopisna uputstva i rukovodio radom na prevođenju i prepisivanju knjiga. Tada je postojala čuvena škola resavskih prevodnika, kojoj je Konstantin bio idejni vođa i reformator.
Od njega su ostala dva dela: Skazanije o pismenima i Žitije despota Stefana Lazarevića. U prvom delu razlaže načela svoje reforme jezika i pravopisa. Tu, uglavnom, osuđuje unošenje elemenata narodnog govora u staroslovenski jezik i nedoslednu upotrebu grčkih slova.
Za poznavanje istorije, važnije je njegovo drugo delo, Život despota Stefana Lazarevića.[2] Pisano između 1431. i 1439. godine, četiri godine nakon despotove smrti. Istorijski, ovo delo predstavlja vrhunac u razvitku srpskih srednjovekovnih biografija. Delo je puno istorijskih podataka i daje vernu sliku doba Stefanove vladavine. U njemu nema skoro ničeg hagiografskog. Despot nije bio proglašen za sveca od strane crkve, pa je možda i ta činjenica uticala da biografija dobije čisto istorijski karakter. Posle dužeg uvoda, pisac daje opis srpskih zemalja i opširno izlaže genealogiju Nemanjića, čije poreklo izvodi od cara Konstantina. Ta genealogija se mnogo prepisivala i poslužila je kao osnov za stvaranje posebnih spisa, — rodoslova. Posle toga i kratkih napomena o knezu Lazaru i Kosovu prelazi se na prikazivanje Stefanove vladavine, ali se uporedo i opširno izlaže i istorija okolnih naroda, poglavito Turaka. Tako se opširno priča o Tamerlanu i Bajazitu, o bici kod Angore, o događajima u Turskoj pod Musom i Muratom II, itd. Sa istorijskog gledišta, ovo je najbolja biografija, ali je pisana nejasnim i nepristupačnim jezikom, stilom teškim i tamnim. Značajno je napomenuti da kod Konstantina ima primera i imena iz stare grčke prošlosti.