pregleda

Istorija pokreta britanske radničke klase - Džordž Kol


Cena:
1.290 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7783)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14501

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Jezik: Srpski
ISBN: Ss
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

1789 - 1947

George Douglas Howard Cole (25. rujna 1889. - 14. siječnja 1959.) bio je engleski politički teoretičar, ekonomist, povjesničar i romanopisac. Kao vjernik zajedničkog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, teoretizirao je cehovski socijalizam (proizvodnja organizirana kroz radničke cehove). Pripadao je Fabijanskom društvu i bio je zagovornik zadružnog pokreta.

Rani život
Cole je rođen u Cambridgeu u obitelji Georgea Colea, draguljara koji je kasnije postao geodet; i njegova supruga Jessie Knowles.[2]

Cole se školovao u školi St Paul`s School i na koledžu Balliol u Oxfordu, gdje je 1910. postigao prvu nagradu u klasičnim moderacijama i prvu nagradu u Literae Humaniores (`Velikani`, kombinacija filozofije i antičke povijesti) 1912. godine.[3][2 ]

Prvi svjetski rat i početak karijere
U jesen 1912. Cole je prihvatio mjesto predavača filozofije na koledžu Armstrong, Newcastle-upon-Tyne.[4]: 47  Uvjeti su bili daleko od idealnih, jer su Coleovi studenti bili uglavnom studenti koji su studirali tehničke predmete koji su pohađali njegova predavanja samo zato što su bili obavezni.[4]: 47  Iste je godine međutim izabran za nagradu na Magdalen Collegeu, Oxford, koja je trajala sedam godina; imao je godišnji prihod od nekoliko stotina funti i nije imao obvezu poučavanja. Mogao je istraživati ​​i pisati.[4]: 48

Cole, osobno pacifist, zauzeo je pragmatičan pristup ratu 1914.-18. [5]: 39  Međutim, 1915. postao je neplaćeni istraživač u Amalgamated Society of Engineers. Savjetovao je sindikat o tome kako odgovoriti na ratne zakone, uključujući Zakon o ratnom municiji iz 1915. Ova mu je uloga omogućila da izbjegne novačenje na temelju toga što je obavljao posao od nacionalne važnosti.

Coleovo sudjelovanje u kampanji protiv regrutacije upoznalo ga je s kolegicom s posla, Margaret Postgate, s kojom se oženio 1918.

Nakon što je osigurao izuzeće od vojne službe, Cole je bio praktički aktivan prvo sa svojim sindikalnim radom i novinarstvom u obrani radničkih prava; [4]: 61–73  također je našao vremena da razvije političku teoriju cehovskog socijalizma.[2] koji je prvi put zaokupio njegovu pozornost tijekom njegovih dodiplomskih godina.[5]: 49ff

Coleova stipendija završila je 1919. Trebao mu je posao. Preselio se u London. Njegov prvi posao, koji mu je osigurao Arthur Henderson, bio je honorarni tajnik u savjetodavnim odborima koje je osnovala Laburistička stranka 1918. kako bi stvorili jasan i sveobuhvatan politički program, program za punopravnu političku stranku, a ne za grupa za pritisak. Posao je bio prikladan i zadovoljavajući, ali su se zahtjevi posla pokazali prevelikima za Coleovo honorarno angažovanje.[potreban citat]

Zatim je osigurao posao u Manchester Guardianu kao njegov laburistički dopisnik. Nije se dugo zadržao u novinama. Njegova žena je komentirala:

zapravo nije bio nimalo sposoban da bude redoviti novinar u dnevniku. Premda su njegovi prilozi bili dobro obaviješteni i općenito čitljivi, i premda je, koliko ja znam, njihova točnost bila neupitna, bio je sasvim nesposoban dati Guardianu onaj prioritet usluge i pozornosti koju svaki dobar novinar mora dati svojim novinama; i vrlo se jasno sjećam začuđene ljutnje koju je u više navrata pokazao londonski urednik, ili noćni urednik, ovisno o slučaju, kad bi se pojavila vijest koja je zahtijevala trenutni komentar, a njihov dopisnik iz Labora nije bio dostupan na telefon, izašao, nitko nije znao gdje, ni koliko dugo[4]: 105

Profesionalni život

F. H. S. Shepherd, `Stipendisti sveučilišnog koledža`, 1934.: grupirani ispod koledžske biste kralja Alfreda su D. L. Keir, E. W. Ainley-Walker, A. D. Gardner, G. D. H. Cole, J. P. R. Maud, A. L. Goodhart, J. H. S. Wild, E. J. Bowen, A. B. Poynton, Sir Michael Sadler, A. S. L. Farquharson (u sredini), E. F. Carritt, G. H. Stevenson i K. K. M. Leys.
Cole je autor nekoliko ekonomskih i povijesnih djela uključujući biografije Williama Cobbetta i Roberta Owena.

Godine 1925. postao je profesor ekonomije na Sveučilišnom koledžu u Oxfordu.

Godine 1929. imenovan je u Nacionalno gospodarsko savjetodavno vijeće koje je osnovala druga laburistička vlada. Godine 1944. Cole je postao prvi Chicheleov profesor društvene i političke teorije na Oxfordu. Na stolici ga je naslijedio Isaiah Berlin 1957. godine.[2]

Coleov pacifizam iz 1914.-18. napušten je 1940. kada je rekao: `Hitler me izliječio od pacifizma`. [6]: 84  Tijekom 1930-ih, Cole je nastojao izgraditi britanski narodni front protiv fašizma. Utvrdio je razmjere vojne prijetnje prije nego što su mnogi njegovi kolege napustili svoj pacifizam. Cole je pružio snažnu podršku republikanskoj stvari u Španjolskom građanskom ratu.[2]

Bio je naveden u Crnoj knjizi nacističke Njemačke istaknutih subjekata koji će biti uhićeni u slučaju uspješne invazije na Britaniju.[7]

Godine 1941. Cole je imenovan zamjenikom upravitelja koledža Nuffield u Oxfordu. Bio je središnji za uspostavu istraživanja društvene rekonstrukcije koledža Nuffield koje je prikupilo veliku količinu demografskih podataka....

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 79997457
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

1789 - 1947

George Douglas Howard Cole (25. rujna 1889. - 14. siječnja 1959.) bio je engleski politički teoretičar, ekonomist, povjesničar i romanopisac. Kao vjernik zajedničkog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, teoretizirao je cehovski socijalizam (proizvodnja organizirana kroz radničke cehove). Pripadao je Fabijanskom društvu i bio je zagovornik zadružnog pokreta.

Rani život
Cole je rođen u Cambridgeu u obitelji Georgea Colea, draguljara koji je kasnije postao geodet; i njegova supruga Jessie Knowles.[2]

Cole se školovao u školi St Paul`s School i na koledžu Balliol u Oxfordu, gdje je 1910. postigao prvu nagradu u klasičnim moderacijama i prvu nagradu u Literae Humaniores (`Velikani`, kombinacija filozofije i antičke povijesti) 1912. godine.[3][2 ]

Prvi svjetski rat i početak karijere
U jesen 1912. Cole je prihvatio mjesto predavača filozofije na koledžu Armstrong, Newcastle-upon-Tyne.[4]: 47  Uvjeti su bili daleko od idealnih, jer su Coleovi studenti bili uglavnom studenti koji su studirali tehničke predmete koji su pohađali njegova predavanja samo zato što su bili obavezni.[4]: 47  Iste je godine međutim izabran za nagradu na Magdalen Collegeu, Oxford, koja je trajala sedam godina; imao je godišnji prihod od nekoliko stotina funti i nije imao obvezu poučavanja. Mogao je istraživati ​​i pisati.[4]: 48

Cole, osobno pacifist, zauzeo je pragmatičan pristup ratu 1914.-18. [5]: 39  Međutim, 1915. postao je neplaćeni istraživač u Amalgamated Society of Engineers. Savjetovao je sindikat o tome kako odgovoriti na ratne zakone, uključujući Zakon o ratnom municiji iz 1915. Ova mu je uloga omogućila da izbjegne novačenje na temelju toga što je obavljao posao od nacionalne važnosti.

Coleovo sudjelovanje u kampanji protiv regrutacije upoznalo ga je s kolegicom s posla, Margaret Postgate, s kojom se oženio 1918.

Nakon što je osigurao izuzeće od vojne službe, Cole je bio praktički aktivan prvo sa svojim sindikalnim radom i novinarstvom u obrani radničkih prava; [4]: 61–73  također je našao vremena da razvije političku teoriju cehovskog socijalizma.[2] koji je prvi put zaokupio njegovu pozornost tijekom njegovih dodiplomskih godina.[5]: 49ff

Coleova stipendija završila je 1919. Trebao mu je posao. Preselio se u London. Njegov prvi posao, koji mu je osigurao Arthur Henderson, bio je honorarni tajnik u savjetodavnim odborima koje je osnovala Laburistička stranka 1918. kako bi stvorili jasan i sveobuhvatan politički program, program za punopravnu političku stranku, a ne za grupa za pritisak. Posao je bio prikladan i zadovoljavajući, ali su se zahtjevi posla pokazali prevelikima za Coleovo honorarno angažovanje.[potreban citat]

Zatim je osigurao posao u Manchester Guardianu kao njegov laburistički dopisnik. Nije se dugo zadržao u novinama. Njegova žena je komentirala:

zapravo nije bio nimalo sposoban da bude redoviti novinar u dnevniku. Premda su njegovi prilozi bili dobro obaviješteni i općenito čitljivi, i premda je, koliko ja znam, njihova točnost bila neupitna, bio je sasvim nesposoban dati Guardianu onaj prioritet usluge i pozornosti koju svaki dobar novinar mora dati svojim novinama; i vrlo se jasno sjećam začuđene ljutnje koju je u više navrata pokazao londonski urednik, ili noćni urednik, ovisno o slučaju, kad bi se pojavila vijest koja je zahtijevala trenutni komentar, a njihov dopisnik iz Labora nije bio dostupan na telefon, izašao, nitko nije znao gdje, ni koliko dugo[4]: 105

Profesionalni život

F. H. S. Shepherd, `Stipendisti sveučilišnog koledža`, 1934.: grupirani ispod koledžske biste kralja Alfreda su D. L. Keir, E. W. Ainley-Walker, A. D. Gardner, G. D. H. Cole, J. P. R. Maud, A. L. Goodhart, J. H. S. Wild, E. J. Bowen, A. B. Poynton, Sir Michael Sadler, A. S. L. Farquharson (u sredini), E. F. Carritt, G. H. Stevenson i K. K. M. Leys.
Cole je autor nekoliko ekonomskih i povijesnih djela uključujući biografije Williama Cobbetta i Roberta Owena.

Godine 1925. postao je profesor ekonomije na Sveučilišnom koledžu u Oxfordu.

Godine 1929. imenovan je u Nacionalno gospodarsko savjetodavno vijeće koje je osnovala druga laburistička vlada. Godine 1944. Cole je postao prvi Chicheleov profesor društvene i političke teorije na Oxfordu. Na stolici ga je naslijedio Isaiah Berlin 1957. godine.[2]

Coleov pacifizam iz 1914.-18. napušten je 1940. kada je rekao: `Hitler me izliječio od pacifizma`. [6]: 84  Tijekom 1930-ih, Cole je nastojao izgraditi britanski narodni front protiv fašizma. Utvrdio je razmjere vojne prijetnje prije nego što su mnogi njegovi kolege napustili svoj pacifizam. Cole je pružio snažnu podršku republikanskoj stvari u Španjolskom građanskom ratu.[2]

Bio je naveden u Crnoj knjizi nacističke Njemačke istaknutih subjekata koji će biti uhićeni u slučaju uspješne invazije na Britaniju.[7]

Godine 1941. Cole je imenovan zamjenikom upravitelja koledža Nuffield u Oxfordu. Bio je središnji za uspostavu istraživanja društvene rekonstrukcije koledža Nuffield koje je prikupilo veliku količinu demografskih podataka....
79997457 Istorija pokreta britanske radničke klase - Džordž Kol

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.