Jezik: Srpski
ISBN: Ss
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! na marginama ostavljane po koja kvacica obicnom grafitnom olovkom, nista strasno. Sve ostalo uredno!


Ko je bio Josip Broz Tito i šta je stajalo u pozadini uspeha predsednika Jugoslavije? Analiza uglednog istoričara Jožeta Pirjeveca u kojoj se neke od činjenica u javnost iznose prvi put.

„U Jugoslaviji i u svetu napisano je više stotina knjiga o Titu. Pirjevčevo delo Tito i drugovi nije samo još jedna knjiga o Titu: to je do sada najkompletnija studija o njemu, uporediva sa velikim istorijskim biografijama vođa ruske revolucije Isaka Dojčera. Takvom je čine izvori na kojima se temelji, pomna rekonstrukcija vremena i prostora koji su bili dati Titu, odnosno jugoslovenskoj komunističkoj eliti; analiza Titove ličnosti, kao ključne ličnosti revolucije, njena idejna i psihološka struktura. [...]

Tito je bio i ključni činilac idejne kohezije, garant onih granica do kojih je stigla revolucija. Na tim granicama je stajala stara garda. Istorijska četvorka se krunila, ali niko, uključujući i Đilasa, nije ponudio alternativu. Uključujući i mladu gardu, kako Prijevec naziva nosioce reformatorskih tendencija u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji početkom sedamdesetih godina prošloga veka. Pirjevčeva studija daje odgovor na pitanje zašto je to tako.“

Iz predgovora Latinke Perović

Jože Pirjevec (rođen 1. lipnja 1940.), rođen kao Giuseppe Pierazzi zbog politike talijanizacije pod fašističkim režimom, je slovensko-talijanski povjesničar i istaknuti diplomatski povjesničar regije zapadnog Balkana, te član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.

Biografija
Rođen je u slovenskoj obitelji u Sežani, u Sloveniji, koja je tada bila dio fašističke Kraljevine Italije. Njegova mlađa sestra Marija postala je prevoditeljica i književna znanstvenica. Nakon Drugoga svjetskog rata obitelj se iz Jugoslavije preselila na Slobodno područje Trsta. Godine 1966. diplomirao je povijest na Sveučilištu u Trstu, a 1971. diplomirao je na Sveučilištu u Pisi.[1] Studij je nastavio na Diplomatskoj akademiji u Beču. Godine 1977. doktorirao je u Ljubljani[1] pod mentorstvom povjesničara Frana Zwittera.[2] Godine 1983. postao je izvanredni profesor na Sveučilištu u Trstu, a 1986. redoviti profesor istočnoeuropske povijesti na Fakultetu političkih znanosti u Padovi.[1]

U početku je istraživao odnose Italije i južnoslavenskih naroda tijekom Risorgimenta sredinom 19. stoljeća.[1] Nastavio je s istraživanjem ruske povijesti u drugoj polovici 19. stoljeća. Od 1980-ih bavi se istraživanjem i objavljivanjem povijesti Jugoslavije, jugoslavenskih ratova i povijesti Slovenaca u Italiji.[1]

Godine 1988. dobio je nagradu Kidričevog fonda za knjigu Tito, Staljin i Zapad, a 2002. dobio je nagradu Premio Acqui za monografiju o jugoslavenskim ratovima 1991-1999.[2]

Trenutno je pročelnik Odsjeka za povijest na Sveučilištu Primorska u Kopru. Godine 2009. izabran je za redovitog člana Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.[2]

Aktivan je iu javnom životu, uključujući i stranačku politiku. U 1990-ima bio je aktivan član Slovenske unije, centrističke stranke slovenske manjine u talijanskoj regiji Furlanija-Julijska krajina. Od 2005. godine aktivan je član Liberalne demokracije Slovenije. Godine 2008. neuspješno se kandidirao za slovenski parlament u kotaru Sežana. Pirjevec je i talijanski i slovenski državljanin. Osim slovenskog i talijanskog, tečno govori njemački, engleski, srpskohrvatski, ruski i francuski jezik. Član je počasnog odbora Europskog udruženja pedagoga povijesti.