Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1983.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Beograd 1983. Tvrd povez, zaštitni omot, 538 strana.
Knjiga je odlično očuvana.
Radovan Samardžić rođen je u Sarajevu 1922. godine. Završio je 1949. Filozofski fakultet u Beogradu, grupa za istoriju, a doktorirao 1956. godine. Na specijalizaciji u inostranstvu proveo je dve školske godine, 1957—1958. kod prof. Fernana Brodela u Parizu i 1967—1968. u Institutu za evropsku istoriju u Majncu (SR Nemačka). Sada je redovni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Započevši arhivska istraživanja još za vreme studija, Samardžić je svoj prvi naučni rad objavio 1948. godine. Prema građi nađenoj u Dubrovniku napisao je veći broj studija priloga iz istorije toga patricijskog grada, o njegovim vezama sa susedima i o hajdučkim borbama u Hercegovini i Boki Kotorskoj. U ovoj oblasti njegovog zanimanja posebno mesto zauzima obimna knjiga istorijske građe Borba Dubrovnika za opštanak posle velikog zemljotresa 1667. godine (SANU, Beograd 1960). Svoj boravak u Parizu Samardžić je iskoristio da prikupi građu i objavi zamašan tom Beograd i Srbija u spisima francuskih savremenika, XVI—XVII vek (1961).
Od početka šezdesetih godina istraživački rad R. Samardžića kretao se u nekoliko pravaca. Najviše je ispitivao istoriju balkanskih i sredozemnih zemalja u vreme turske prevlasti. Tako su nastale njegove iscrpne monografije Mehmed Sokolović (1971) i Sulejman i Rokselana (1976). Uporedo s tim, Samardžić se neprekidno bavio modernom istorijskom metodologijom, koju je predavao na fakultetu i o kojoj je objavio nekoliko studija. Ovo mu je poslužilo kao osnova ispitivanja istorije srpske istoriografije. Do sada je, u izdanju „Prosvete”, objavio dve knjige studija i ogleda pod naslovom Pisci srpske istorije (1976, 1981) i izdao s podrobnim i opširnim komentarima Istorijske spise Vuka Karadžića (1939). U Samardžićevo naučno zanimanje ulazi i narodno epsko pesništvo, kojem on ispituje istorijske osnove (zbirka studija Usmena narodna hronika, 1978). Nije posebno objavljena Samardžićeva istorija jugoslovenskih zemalja i naroda koja je napisana za Opštu enciklopediju Larousse (1974).
Istorijska monografija Veliki vek Dubrovnika ulazi u red ranijih Samardžićevih radova. Napisana posle dugih arhivskih istraživanja, stilom koji je istovremeno naučno adekvatan i književno poletan, ova knjiga iznosi pretešku borbu Dubrovnika za opstanak i slobodu u XVII veku, vremenu njegovih najvećih iskušenja. U grču plemenitog rodoljublja, zahvatajući svojim pogledom beskrajna prostranstva naseljena slovenskim svetom, nenadmašni kao diplomate i poznavaoci mentaliteta svih onih moćnih koji su ih okružavali (Turaka, Mlečana, Španaca), Dubrovčani su tada, zaokupljeni neprekidnom borbom sa silama nemerljivim, ispisali svim svojim delovanjem, ne samo pesništvom nego i političkim trudom, veliku poemu o slobodi i njenoj dragocenosti. Ova knjiga pritiskuje čitaoca tegobom koju izazivaju sva suštinski egzistencijalna pitanja, ali ga ipak, na kraju, ostavlja u onim vedrim i prozračnim visinama gde jedino može da ga uzdigne saznanje vrednosti i lepote slobodnog života.