ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ms
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

PROBLEMI NARODNE KULTURE U SREDNJEM VEKU
ARON GUREVIČ
Izdavač: GRAFOS BEOGRAD



BIBLIOTEKA HORIZONTI,
Narodna kultura i srednjolatinska književnost od Cezarija iz Arelate do Cezarija iz Gajsterbaha,
Seljaci i sveci,
Narodna kultura u ogledalu pokajničkih knjiga,
Božanstvena komedija pre Dantea,
Svetilo, Gore i Dole - Srednjovekovna grotska,

Broširani povez, Latinica, 399 str, 1987;



Aron Yakovlevich Gurevich (također napisan Aaron Gurevich ruski: Arón Ấkovlevič Gurévič; 12. svibnja 1924. - 5. kolovoza 2006.) bio je ruski medievist povjesničar, koji je radio na europskoj kulturi srednjeg vijeka.

O Gurevichevom radu informirali su se Jacques Le Goff i Georges Duby, a on se smatrao pripadnikom njihove škole Annales. Također je bio pod utjecajem ideja Mihaila Bahtina, a neke od njih je ujedno i osporavao. Gurevichev rad smatran je antimarksističkim i naišao je na neprijateljstvo u Sovjetskom Savezu, ali je uživao podršku u inozemstvu među Školom Annales, iako mu nije bilo dopušteno putovati u inozemstvo prije Perestrojke. Dobitnik je međunarodne nagrade Nonino 1988. u Italiji.

Život i karijera
Aron Gurevich rođen je u Moskvi 12. svibnja 1924. u sekularnoj židovskoj obitelji.[1] Godine 1946. diplomirao je na Moskovskom državnom sveučilištu.[2] U početku se specijalizirao za skandinavske jezike.[3] Godine 1950., nakon obrane disertacije Seljaštvo jugoistočne Engleske tijekom prednormanskog razdoblja, postao je kandidat znanosti [2] i predavač na Kalinjinovom državnom pedagoškom institutu (sada Državno sveučilište u Tveru), [2] provincijskoj funkciji na kojoj je bio degradiran u, i koji je obnašao od 1950. do 1964. [3] Godine 1962. Gurevich je stekao diplomu doktora znanosti na Lenjingradskom sveučilištu.[2] Njegova doktorska teza bila je Pregled norveške društvene povijesti u IX–XII stoljeću. Bila je to prva doktorska teza u Sovjetskom Savezu u potpunosti posvećena vikinškoj povijesti.[2] Njegova će karijera znatno patiti zbog činjenice da je bio Židov, što je predstavljalo značajne poteškoće znanstvenicima unutar Sovjetskog Saveza u to vrijeme.[4]

Aron Gurevič vratio se u Kalinjin i postao profesor 1963. godine.[2]

Godine 1966. Gurevič se pridružio Moskovskom institutu za filozofiju, ali je otpušten nakon što je objavio Problemi podrijetla feudalizma u zapadnoj Europi (1970.), gdje je osporavao teoriju o podrijetlu feudalizma usvojenu u marksističkoj historiografiji, [2] i bio je prokazan zbog svoje upotrebe strukturalističkih metoda. Nakon toga mu je zabranjeno akademsko predavanje. Bio je zaposlen u Informacijskom odjelu Instituta za svjetsku povijest u Moskvi do 1992.[2][5] Dobitnik je međunarodne nagrade Nonino 1988. u Italiji.

Tijekom perestrojke 1989. Gureviču je prvi put dopušten izlazak iz zemlje, te je 1989.–1991. držao predavanja u inozemstvu.

Godine 1993. postao je voditelj Instituta za svjetsku povijest na Moskovskom državnom sveučilištu.[2]

Godine 1998. postao je stranim članom Nizozemske kraljevske akademije znanosti i umjetnosti.